Novi Pazar – Kada je sa 35 godina primijetila promjenu na koži, Afrodita Ćeki iz Novog Pazara nije ni slutila da će to biti početak njene najteže životne bitke. Dijagnoza – melanom. Danas, deset godina kasnije, Afrodita (42) otvoreno govori o svom putu kroz bolest, strahovima, ali i nadi koju danas prenosi drugima.
„Svet mi se srušio. Mislila sam da je kraj i da neću gledati svoju kćerku kako odrasta. Ali kraj nije onda kada mi mislimo, već kada o tome odluči neko odozgo“, prisjeća se Afrodita trenutka kada je prvi put čula riječ melanom.
Prvi znak bio je mali, tamni mladež na lijevoj potkoljenici. Dermatolog iz Novog Pazara odmah je posumnjao na melanom i uputio je na dalje pretrage. Za samo deset dana Afrodita je završila na operacionom stolu na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu.
- „Da sve ide tako brzo, pomoglo je Udruženje pacijenata oboljelih od melanoma. Predsjednik udruženja, Savo Pilipović, koga do tada nisam poznavala, usmjerio me gdje treba da idem. Našla sam ga guglanjem, u očaju tražeći priče onih koji su pobijedili bolest.“
U trenutku suočavanja s bolešću Afrodita je najviše mislila na svoju kćerku.
- „Moja prva misao bila je – kako će ona bez mene? Nisam se plašila za sebe koliko za to kako će se moja porodica snaći. Ja sam razvedena i bivši muž je došao iz Njemačke da bude uz mene. Rekao mi je: ‘Dijete ima i mene, a ti si sada prioritet da se izvučeš’. Te riječi su mi vratile snagu.“
Veliku zahvalnost duguje profesorici dr Lidiji Kandlov Sekulović, koja ju je odmah primila i poslala na operaciju. Afrodita kaže da je ona „majka svih pacijenata sa šifrom C.43“.
Pored porodice, prijatelji su je nosili kroz teške dane. „Nemam brata ni sestru, ali imam prijatelje koji me nikada nisu ostavili. Radica iz djetinjstva, Anela iz Sarajeva i moj drug Nedžo, svi su bili uz mene.“
U trenutku kada joj je melanom promijenio život, Afrodita je imala planiran put u Veneciju. Umjesto gondola i kanala, našla se u bolničkoj sobi.
- „Imala sam osjećaj da lebdim i čekam smrt. To su osjećanja koja ne može razumjeti niko osim onih koji su prošli kroz isto.“
Ubrzo je uslijedila i druga operacija. Afrodita priznaje da je tada postala još bliža Bogu: „Mislila sam, ako ostanem sama, ostajem s Bogom. Ali nisam klonula duhom, kopala sam i nogama i rukama da se izborim.“
U vrijeme kada se liječila 2018. godine, u Srbiji nije bilo adekvatnih lijekova za fazu bolesti u kojoj se nalazila. Jedina opcija bila je hirurgija. „Zahvaljujući Udruženju i našim doktorima, Srbija je od tada uvela inovativne lijekove i danas pacijenti imaju nadu“, objašnjava Afrodita.
Tokom pet godina redovno je odlazila na kontrole – prvo na svaka tri mjeseca, potom na šest, a sada jednom godišnje. „Svaka kontrola nosi isti strah kao i prvi put. Srce uvijek lupa kao da će iskočiti.“
Kao bivša nastavnica hemije, Afrodita je svojim učenicima često govorila o opasnostima prekomjernog sunčanja i odlaska u solarijume.
- „Nažalost, mlade djevojke i dalje žele da po svaku cijenu budu preplanule. Uvijek savjetujem – koristite kreme sa zaštitnim faktorom 50, izbjegavajte sunce između 11 i 17 sati i nikada ne idite u solarijume.“
Danas Afrodita priznaje da malo šta može da je poljulja. „Život me nije mazio, ali sam izgurala sve. Naučila sam da bolest dolazi nenajavljeno, bez muzike i doboša. A na nama je da nastavimo dalje.“
Kroz Udruženje pacijenata oboljelih od melanoma i regionalne skupove, Afrodita i dalje širi svijest o važnosti prevencije i ranog otkrivanja. „Svakog dana gubimo ljude, mlade ljude, i to me najviše boli. Zato želim da moja priča stigne do što više ljudi – da ne klonemo duhom, da se borimo i da vjerujemo u život.“
Izvor Kurir
Ovaj tekst je prvobitno objavljen na portalu Sandzak Live.