Priboj, 17. septembra 2025. – Cijeli Priboj je danas zavijen u crno, a vijest o odlasku Suada (Šahmana) Trbovića – poznatog kao Sule – proširila se poput tužne vijore preko cijele Srbije. Ovaj 61-godišnji heroj dobrote i ljudskosti, koji je svojom plemenitošću dirnuo srca hiljada, preminuo je sinoć u pribojskoj bolnici nakon dugog i hrabrog boja protiv bolesti. Dženaza će se klanjati u petak, 19. septembra 2025. godine, u 14 sati ispred džamije u Priboju, a ukop će biti na mezarju Goduša. Pribojci, prijatelji i sugrađani opraštaju se od čovjeka koji je bio “maskota grada” i “zaštitni znak Priboja”, ostavljajući za sobom nasljeđe koje će inspirisati generacije.
Herojski gest koji je šokirao svijet: Odrekao se jetre da bi spasao mlađi život
Suad Trbović ostaće zauvijek upamćen po rijetkom činu humanosti u vremenu kada sebičnost čini da vlada svijetom. Prije nekoliko godina, kada je bio na čekanju za transplantaciju jetre, Sule se suočio sa najtežom odlukom svog života. Doktor je tada objasnio da postoji dvostruko mlađi pacijent u kritičnom stanju. Bez ikakvog oklijevanja, Sule je rekao: “Došao je doktor i rekao da postoji mlađa osoba u kritičnom stanju. Samo sam rekao: neka njega rade. Ja sam se makar malo naživio”, prisjećao se tada kroz suze, pokazujući dubinu svoje plemenitosti.
Ovaj gest nije prošao nezapaženo – mediji su pisali o njemu kao o “najhrabrijem čovjeku u Srbiji”, a priča se proširila daleko izvan granica Priboja. Iako je ostao da se bori sa bolešću, nadajući se da će i za njega doći red, Suleova hrabrost inspirisala je cijeli narod. Nažalost, prema riječima njegovih prijatelja, država je 5. septembra obezbijedila jetru za njega, ali je bilo prekasno – jetra je otkazala, a on je primljen u bolnicu u izuzetno lošem stanju, krvareći na sve strane. Preminuo je oko 22 sata, ostavljajući duboku prazninu u srcima svih koji su ga poznavali.
Život pun podrške: Od humanitarnih akcija do navijačke strasti
Iako je živio sam i od socijalne pomoći, Sule nikada nije bio usamljen. Njegovi sugrađani su se ujedinili u brojnim humanitarnim akcijama da mu olakšaju svakodnevicu: od izložbi i prikupljanja pomoći, do kompletne obnove njegove kuće koju je organizovao prijatelj Dragoje Bojić. Porodice Cincović i Stanković brinule su o njemu kao o članu obitelji, a cijeli Priboj ga je volio kao svog.
Posebno mjesto u Suleovom srcu zauzimao je sport. Više od pola vijeka pratio je sve sportske događaje u gradu, a FK Partizan bio je njegova najveća ljubav. “Sule je svojom energijom i prisutnošću nosio grad. Bio je simbol dobrote, navijačke strasti i ljudskosti”, kažu njegovi prijatelji, opisujući ga kao “vatrenog navijača” svih pribojskih klubova. Njegova energija na tribinama bila je zarazna, a on sam postao je živi simbol nade i zajedništva.
Nasljeđe koje traje: “Zašto nas uvijek napuštaju oni najbolji?”
Suadov odlazak ostavlja veliku prazninu, ali i poruku da humanost još uvijek postoji. Na društvenim mrežama, Pribojci pišu: “Ko bi još dao svoj život za tuđi i nepoznat samo Sule, nek ti je laka zemlja veliki čoveče”, ili “Zašto nas uvek napuštaju oni najbolji”. On nije samo heroj Priboja, već heroj cijele Srbije, jer je svojim činom pokazao da prava plemenitost prevazilazi granice
U eri gdje se rijetko viđa takva žrtva, priča o Suleu Trboviću podsjeća nas na snagu dobrote. Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiah – neka mu Allah podari milost široku.
