U Gazi je tišina postala jedini jezik koji je ostao za hiljade djece koja su preživjela genocid, ali koja sada imaju psihološke posljedice.
Posljednjih mjeseci međunarodne i lokalne organizacije dokumentirale su porast broja slučajeva djece koja gube sposobnost govora, ne zbog fizičkih povreda, već zbog nepodnošljive psihološke traume rata.
Prema izvještaju Programa za mentalno zdravlje zajednice Gaze (GCMHP), sve veći broj djece pokazuje teške posttraumatske simptome, uključujući hronične noćne more, preosjetljivost na glasne zvukove i noćno mokrenje. Mnogi ostaju potpuno nijemi uprkos tome što nemaju oštećenja glasnica.
Doktori ovo stanje identifikuju kao “traumatski mutizam” – psihološki poremećaj u kojem ogroman strah ili šok utišavaju djetetov glas, prisiljavajući ga da komunicira gestama, pogledima ili ponavljajućim pokretima.
“Psihološka iscrpljenost u Gazi postala je raširena. Medicinski timovi rade u uvjetima uništenja koji nastavak liječenja čine gotovo nemogućim”, rekao je dr. Yasser Abu Jamea, direktor GCMHP-a.
Doktor iz Doktora bez granica (MSF) oštro je opisao situaciju: “Dijete u Gazi ne živi sa sjećanjem na jedan zračni napad – živi čekajući sljedeći”.
Logopedica Heba Haidar, specijalistica za poremećaje jezika i gutanja, rekla je za Quds Press da su izvještaj UNICEF-a i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) potvrdila slučajeve mucanja i gubitka govora direktno povezane s izloženošću izraelskim bombardiranjima.
“Djeca izvučena ispod ruševina prestala su govoriti. Čak se i adolescenti bore s oblikovanjem riječi – kao da se sam jezik slomio pod težinom traume”, rekla je Haidar.
Prije najnovije eskalacije, više od polovine djece u Gazi već je pokazivalo simptome posttraumatskog stresnog poremećaja, prema istraživanjima mentalnog zdravlja. Sada, upozorava Haidar, te psihološke rane produbile su se u “lingvistički i emocionalni kolaps” koji prijeti cijeloj generaciji.
Napori terapeuta u inozemstvu da pruže liječenje na daljinu ometani su nestancima struje, prekidima komunikacija i kontinuiranim bombardiranjem.
“Specijalisti u Jordanu pokušali su dobrovoljno ponuditi svoje usluge djeci u Gazi, ali kontinuirano granatiranje i potpuni kolaps komunikacijskih mreža učinili su te napore gotovo nemogućima”, otkrila je Haidar.
Upozorila je da iskustva iz Ruande, Bosne i Sirije pokazuju da neliječena ratna trauma može trajati generacijama ako se djeci danas ne pruži psihološka skrb.
Unatoč razaranju, Haidar vjeruje da se “hitni plan psihološkog odgovora” još uvijek može provesti unutar Gaze. Zamišlja mobilne jedinice za mentalno zdravlje u kampovima za raseljene, terapiju igrom usmjerenu na djecu i strukturirane vježbe izgovora za djecu s gubitkom govora – uz programe podrške na daljinu koordinirane s međunarodnim stručnjacima.
“Svijet mora slušati tihu djecu Gaze. Oni nisu samo žrtve rata – oni su preživjeli koji gube glas. Pomoći im da ponovno progovore znači pomoći im da povrate svoju ljudskost”, rekla je Haidar.
Od oktobra 2023. izraelske snage, vode kampanju uništenja diljem Pojasa Gaze, prkoseći međunarodnim apelima i nalozima Međunarodnog suda pravde da se zaustavi napad.
Genocid je ostavio više od 238.000 mrtvih ili ranjenih Palestinaca, većinom žena i djece. Preko 11.000 se i dalje vodi kao nestalo, dok su glad, raseljavanje i gotovo potpuno uništenje infrastrukture Gaze izbrisali čitave četvrti s karte.
