Dok se gust dim iz Golog Brda već mesecima nadvija nad Novim Pazarom, javnost je konačno suočena sa istinom koju su institucije čuvale pune dvije i po decenije. Još 23. maja 2000. godine Republički inspektor zaštite životne sredine izdao je rešenje kojim se zabranjuje odlaganje otpada na lokaciji Golo Brdo, sve dok se ne obezbijede propisani sanitarni uslovi. Potpis na tom dokumentu nosi inspektor Zoran Vasiljević, a u rešenju stoji i ključna rečenica: „Žalba ne odlaže izvršenje.“ Drugim riječima, zabrana je važila odmah.
Uprkos tome, lokalne vlasti u Novom Pazaru, kao i JKP „Čistoća“, nastavile su da na Golom Brdu odlažu smeće, ignorišući zvanično rešenje i zakonske propise. Umjesto da se deponija sanira i zatvori, ona je godinama rasla, pretvarajući se u brdo otrova i dima koje danas truje čitav grad. Tokom 25 godina vlast se mijenjala, ali se praksa nastavila. Ni jedna administracija nije sprovela zabranu, niti je preduzela bilo kakve korake da zaštiti građane od onoga na šta je država upozorila još 2000. godine.
Za ovo nisu odgovorni samo današnja vlast i vladajuća stranka SDP, već i tadašnja SDA, koja je u to vrijeme bila dio vlasti i imala moć da reaguje, ali nije. Od 2000. pa do danas, sve političke strukture koje su upravljale gradom snose moralnu i krivičnu odgovornost za ignorisanje rešenja države i svesno ugrožavanje života građana.
U julu 2025. godine Golo Brdo je bukvalno eksplodiralo. Plamen se vidio kilometrima daleko, crni dim prekrio je Novi Pazar i okolna naselja, a građani su danima udisali otrovne gasove. Vlasti su tvrdile da je situacija pod kontrolom, iako ništa nije bilo dalje od istine. Stanovnici okolnih sela blokirali su prilaz deponiji, tražeći njeno zatvaranje i odgovornost nadležnih. Umjesto odgovora – dobili su tišinu. Ista ona tišina koja traje već četvrt vijeka.
Dokument iz 2000. godine nedvosmisleno dokazuje da su gradske vlasti znale da je odlaganje otpada na Golom Brdu nezakonito i opasno. Znale su – i ćutale. Svesno su ignorisale rešenje Republike Srbije, dopuštajući da se na isto mjesto svakodnevno dovoze tone smeća, u neposrednoj blizini naseljenih kuća, škola i izvora vode. Sve što se danas dešava – požari, dim, otrovi i zagađenje – posljedica su 25 godina sistematskog kršenja zakona i potpunog odsustva odgovornosti.
Golo Brdo tako više nije samo deponija. Ono je simbol golog nemara. Dok se iz njegovih dubina diže otrovni gas, iznad grada lebdi pitanje koje niko od nadležnih ne želi da čuje: ko je 25 godina držao oči zatvorene pred rešenjem koje je jasno zabranilo sve ovo?
Ovo nije samo ekološki problem. Ovo je moralna, pravna i ljudska sramota grada koji se godinama hvalio napretkom, a zapravo je žmurio dok se pod njegovim nogama gomilala najopasnija tempirana bomba u Sandžaku. Golo Brdo nikada nije bilo slučajna deponija – ono je svesno stvoreno, zakonom zabranjeno, a potom decenijama ignorisano. Danas gori otpad, ali gori i istina o odgovornima koji su ćutali dok se Novi Pazar pretvarao u grad na ivici ekološkog ponora.
