Tel Aviv / Ankara / Kairo – Odbijanjem turskog prijedloga o slanju mirovnih snaga u Gazu, izraelski premijer Benjamin Netanyahu još jednom je pokazao da u njegovoj politici prema palestinskom pitanju nema ni traga kompromisu, ni stvarne želje za mirom. Umjesto da otvori vrata saradnji i međunarodnom angažmanu, on Gaza pretvara u simbol političkog prkosa — i vlastite moći.
Prema izvještajima Reutersa i Sky News Arabia, Ankara je izrazila spremnost da učestvuje u međunarodnim snagama koje bi nadzirale postratni period u Gazi. No, Netanyahu je turski prijedlog „potpuno odbacio“, nazivajući ga sigurnosnom prijetnjom Izraelu. U prevodu: svako ko nije pod izraelskom komandom – ne dolazi u obzir.
Politika sile umjesto dijaloga
Netanyahu, čiji mandat obilježavaju sukobi, blokade i konstantno kršenje međunarodnih konvencija, nastavlja da demonstrira kako vidi Bliski istok – kao prostor u kojem Izrael, a ne međunarodna zajednica, odlučuje ko smije i pod kojim uslovima da djeluje.
Njegov potez nije samo poruka Ankari, već i svim arapskim zemljama koje su se nadale da će nakon rata u Gazi doći do stvarne političke rekonstrukcije regije. Umjesto toga, Netanyahu se ponaša kao da je Gaza vojni trofej, a ne dom miliona ljudi koji već decenijama žive pod opsadom.
Diplomatska šamarčina Erdoganu – i cijelom muslimanskom svijetu
Za Tursku, izraelsko odbijanje ima i simboličku težinu. Erdoganova vlada pokušavala je zauzeti aktivniju ulogu u mirovnim procesima i obnovi Gaze, nudeći pomoć, logistiku i političku podršku. No, Netanyahu je jasno stavio do znanja da muslimanske zemlje neće imati pravo glasa – ni u Gazi, ni u budućnosti palestinskog naroda.
Time je poslao poruku da mu je važnija kontrola nego mir, a dominacija važnija od diplomacije. Izrael želi da odlučuje o svemu, ali da za posljedice nikome ne polaže račun.
Gaza kao moralni test čovječanstva
Dok Netanyahu govori o „sigurnosnim prijetnjama“, svijet gleda razrušene bolnice, ubijenu djecu i gladne porodice pod ruševinama. A kad Turska, Egipat ili Jordan pokušaju pomoći, Netanyahu to doživljava kao „miješanje u izraelske interese“.
Ironija je bolna – jer upravo ta politika isključivosti i militarizma čini da Gaza ostane rana koja ne zarasta. Netanyahu može zatvarati granice, ali ne može zatvoriti istinu: bez pravednog rješenja i dostojanstva za Palestince, neće biti mira, ni za Izrael, ni za svijet.
