Sve veće nezadovoljstvo u Rusiji izazivaju prizori muslimanskih migranata koji se mole na javnim mjestima, od autobusnih stanica do trotoara i parkirališta. Ono što je za vjernike svakodnevna obaveza, za dio ruske javnosti postalo je povod za netrpeljivost, a ponekad i otvorenu mržnju.
Nedavni slučaj iz Habarovska, grada na ruskom Dalekom istoku, pokazao je koliko su tenzije narasle. Vozač autobusa, porijeklom iz Centralne Azije, snimljen je kako se moli pored svog vozila dok su putnici čekali ukrcavanje. Iako je policija utvrdila da se molio tokom pauze, snimak je izazvao lavinu negativnih komentara i širenje islamofobnih poruka na društvenim mrežama.
- „Vozaču je savjetovano da svoje vjerske obrede obavlja na diskretnijim mjestima“, navodi se u saopštenju gradskih vlasti Vladivostoka, gdje se desio sličan slučaj ranije ove godine.
Od napada na koncertnu dvoranu Crocus City Hall u martu 2024. godine, u kojem su poginule desetine civila, muslimanski migranti iz Tadžikistana, Uzbekistana i Kirgistana našli su se pod još strožijim policijskim nadzorom. Pojačane racije, deportacije i svakodnevna maltretiranja postali su njihova realnost.
Iako mnogi Rusi tvrde da su molitve u javnom prostoru „neprimjerene i provokativne“, muslimanski radnici poručuju da jednostavno nemaju izbora. U velikim gradovima poput Moskve i Sankt Peterburga džamije su rijetke i pretrpane, a obaveza molitve pet puta dnevno često se poklapa s radnim vremenom.
- „Vidim ih kako se mole pored kontejnera ili zgrada. To privlači pažnju i izaziva neprijateljstvo, ali oni ne žele propustiti namaz“, kaže Daler, 34-godišnji taksista iz Tadžikistana, za Radio Slobodna Evropa.
O temi javnih molitvi oglasio se i Valerij Fadejev, šef ruskog predsjedničkog savjeta za ljudska prava.
- „Nemam ništa protiv islama, ali čudno je vidjeti vozača minibusa koji se moli dok putnici čekaju ili nekoga kako prostire tepih u metrou“, rekao je Fadejev tokom posjete Uzbekistanu.
Njegove izjave naišle su na oštre reakcije među muslimanskim zajednicama u Rusiji, koje smatraju da vlasti umjesto zabrana treba da omoguće više molitvenih prostora i bolje razumijevanje među narodima.
Adham Haidarzoda, poznati islamski učenjak iz Tadžikistana, poručuje da islam ne zabranjuje molitvu na otvorenom, ali poziva na razboritost.
„Vjernici se mogu moliti bilo gdje ako je mjesto čisto, ali treba izbjegavati puteve i prolaze gdje ljudi hodaju i okupljaju se“, rekao je Haidarzoda.
S druge strane, ruska aktivistkinja za ljudska prava Valentina Čupik upozorava da se situacija opasno pogoršava.
„Internet mržnja često prerasta u fizičke napade. Migranti su stigmatizirani, a molitva postaje izgovor za diskriminaciju“, upozorava Čupik.
Fenomen javnih molitvi nije ograničen samo na Rusiju. Još 2011. godine Francuska je zabranila molitve na ulicama Pariza, a u Velikoj Britaniji 2021. godine molitva na londonskom Tower Bridgeu izazvala je oštre reakcije desničarskih grupa, iako su organizatori imali dozvolu.
Dok milioni muslimana u Rusiji pokušavaju očuvati vjeru u teškim uslovima, svakodnevno se suočavaju s rastućim neprijateljstvom. Molitva — temeljni čin mira i duhovnosti — postala je, paradoksalno, povod za društveni sukob i test tolerancije savremenog ruskog društva.
