Pregled zvaničnog portala Mešihata Islamske zajednice u Srbiji pokazuje jednoličan i veoma karakterističan obrazac: gotovo sve vijesti, fotografije i javne aktivnosti vrte se oko jedne ličnosti – predsjednika Mešihata, muftije Mevluda Dudića.
Ovakva medijska struktura stvara utisak da se cjelokupan rad Islamske zajednice svodi na protokolarne sastanke u jednoj kancelariji, dok ostali dijelovi institucije ostaju isključivo u pozadini.
Sve počinje i završava u kabinetu
Uobičajeno je da vrh institucije ima centralno mjesto u javnoj komunikaciji, ali kada je svaka vijest ista fotografija, isti sto, isti rukovanji i isti kadar, javnost s pravom postavlja pitanje: da li postoji život izvan kabineta predsjednika Mešihata?
Fotografije sa terena, rad muftijstava, izvještaji iz džemata, humanitarne akcije, projekti sa omladinom, mektepska djeca – sve to na portalu praktično ne postoji.
Umjesto široke slike institucije, vidljiv je samo jedan lik i mnoštvo gostiju koji se uredno smjenjuju pred kamerom.
Sličnosti sa Vučićevim modelom: jedna figura – jedna institucija
U javnosti se često primjećuje da stil komunikacije Mešihata sve više podsjeća na politički model predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
To je model u kojem:
- institucija postoji samo onoliko koliko se vidi njen prvi čovjek,
- svaki dan donosi novu protokolarnu sliku,
- kamera je važnija od sadržaja,
- a sistem se svodi na jednu figuru.
Naravno, niko ne tvrdi da je muftija Dudić kopirao Vučića – ali sličnost u medijskom pristupu je toliko očigledna da postaje predmet komentara i ironije u javnosti.
U oba slučaja, institucija postaje kulisa, a objektiv se koristi kao centar moći.
Potpuni izostanak vijesti iz Bosne i Hercegovine
Još jedna ključna primjedba odnosi se na gotovo potpunu odsutnost vijesti i aktivnosti koje se tiču Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Iako Mešihat formalno djeluje pod okriljem Rijaseta IZ u BiH, na portalu Mešihata nema zajedničkih projekata, susreta, aktivnosti, koordinacija ili bilo kakvih informacija koje bi pratile rad centralne institucije u Sarajevu.
U praksi, to ostavlja utisak kao da Mešihat postoji potpuno odvojeno i nezavisno – ne samo geografski, nego i komunikacijski.
Na papiru – zajednička struktura.
Na terenu i u medijima – gotovo nikakav trag te zajedničke povezanosti.
Institucija sa višeslojnom strukturom, ali jednoslojnom javnom slikom
Islamska zajednica u Srbiji ima:
- više muftijstava,
- desetine medžlisa,
- stotine džemata,
- škole, službe, odbore,
- humanitarne organizacije,
- obrazovne ustanove,
- brojne terenske aktivnosti.
Sve to u medijskom smislu ostaje skoro potpuno nevidljivo.
Umjesto slike institucije, javnost dobija sliku čovjeka.
Aktuelni način medijskog predstavljanja Mešihata sugeriše da je fokus stavljen na personalizaciju, a ne na instituciju.
Upravo takav pristup godinama koristi i predsjednik Srbije: prepoznatljiv, centralizovan i strogo kontrolisan model medijskog prostora.
Da li je to strateški izbor Mešihata ili posljedica zanemarene komunikacije ostalih organa – ostaje otvoreno pitanje.
Ali percepcija je jasna:
Islamska zajednica postoji kao kompleksan sistem, ali na zvaničnom portalu izgleda kao kabinet jedne osobe.







