U poslednjim mesecima, regionalnu i svetsku javnost potresaju talasi optužbi i javnih debata oko afere „Sarajevo safari“, sa Aleksandrom Vučićem, predsednikom Srbije, u glavnoj ulozi. Dok strani i domaći novinari, kao i istražitelj Domagoj Margetić, iznose ozbiljne navode o Vučićevoj mogućoj ulozi tokom opsade Sarajeva, sam predsednik Srbije ovu kampanju naziva izmišljenom, politički motivisanom i vođenom s ciljem urušavanja njegovog ugleda i destabilizacije Srbije.
Vučić i „Sarajevo safari“ – tvrdi demanti i pretnje tužbama
Optužbe prema Vučiću, koje uključuju tvrdnje da je bio deo organizovanih kriminalnih aktivnosti tokom rata u BiH, predsednik Srbije odlučno negira. On tvrdi da je na Palama boravio samo iz novinarskih razloga i zbog znanja engleskog, kategorično odbacujući učešće u zločinima ili držanje oružja. „Optužbe su apsurdne, nikad nisam bio snajperista, već sam eventualno nosio stativ“, ponavlja Vučić u niz izjava.
Kao odgovor na tvrdnje iz međunarodnih medija poput Guardiana i Daily Maila, predsednik Srbije najavljuje milionske tužbe protiv, kako naziva, „lažova i klevetnika“. Ističe da nikad nije tužio ni jedan domaći medij, ali da će, ukoliko presuda bude u njegovu korist, novac preusmeriti u humanitarne svrhe.
Tramp, populizam i zastrašivanje kritičkih glasova – paralele iz sveta
Iako nema zvaničnih podataka da je Vučić inspiraciju za ovu borbu protiv medija pronašao kod bivšeg američkog predsednika Donalda Trampa, mnogi analitičari i deo domaće javnosti povlače jasne paralele između njih dvojice. Poput Trampa, Vučić često govori o „medijskim zaverama“, „lažnim vestima“ i organizovanoj kampanji stranih kuća protiv njega — što je deo šire globalne slike u kojoj populistički lideri širom sveta koriste tužbe kao sredstvo zaštite lične i državne reputacije, ali i kao vid pritiska na medije.
Tramp je poznat po tome da je ponavljao pretnje tužbama američkim medijima, nazivao ih „neprijateljima naroda“ i pozivao na strožu kontrolu informacija. Vučićeva retorika u „Sarajevo safari“ slučaju nije daleko: medijske kuće koje pišu o njegovoj mogućoj umešanosti naziva otvorenim lažovima i preti pravnim posledicama.
Opasnost od zastrašivanja medija i međunarodna upozorenja
Organizacije za zaštitu slobode medija, poput Reportera bez granica, svrstale su Vučića među lidere sa najproblematičnijim odnosom prema nezavisnom novinarstvu. Ugrožavanje novinarske slobode nije nova pojava — upozorenja dolaze već godinama, a ovakve najave tužbi, nezavisno od sudskog ishoda, često se tumače kao pokušaj zastrašivanja novinara, obeshrabrivanja istraživačkog rada i gušenja istine o temama od javnog značaja.
Zaključak — populistička matrica ili legitimna odbrana?
Vučićeva borba protiv „medijskih laži“ i najave milionskih tužbi postavljaju važno pitanje: gde je granica između zaštite ličnog ugleda i pritiska na slobodu medija? Analitičari upozoravaju da je svet danas pun lidera spremnih da pravne mehanizme koriste protiv kritičara, dok novinari apeluju na očuvanje prava na slobodno istraživanje i izveštavanje.
Kroz prizmu aktuelnih afere i poteza iz sveta, jasno je da priča o Vučiću i „Sarajevo safari“-ju prevazilazi granice regiona — ona je deo globalnog trenda u kojem lideri, baš kao Tramp, pokušavaju da redefinišu odnose sa medijima, često po cenu same istine.







