Nakon što su kosovske službe u selu Junake zaplijenile kamion pretrpan robom — 600 kilograma sira, velike količine tekstila, odjeće i medicinskih preparata — jasno je da se krijumčarenje odvija masovno, organizovano i svakodnevno.
Ali mnogo je važnije pitanje: kako ta roba prolazi srpsku teritoriju, a da je policija u Novom Pazaru i Raški ne primijeti?
Kosovo radi, Srbija ćuti
Dok kosovska carina i policija objavljuju rezultate i provode akcije, na srpskoj strani granice vlada neprijatna tišina.
Nema pretresa.
Nema zapljena.
Nema reagovanja.
Nema zaštite tržišta.
Ista ruta, ista roba, isti ljudi — samo različita efikasnost službi.
Sandžačko tržište zatrpano robom bez poreza i carine
Krijumčarena roba iz pravca Kosova već godinama ulazi u Sandžak kao u šoping zonu bez nadzora.
Na pijacama i po lokalnim radnjama završava sve:
- tekstil,
- garderoba,
- hemija,
- duvan,
- mliječni proizvodi,
- medicinski i tehnički artikli.
Sve bez fiskalnih računa.
Bez PDV-a.
Bez carine.
Bez ikakve kontrole srpske države.
Lokalni trgovci više ne znaju kome da se obrate:
“Plaćamo sve živo da bi se bavili trgovinom, a onda nam se preko brda ubaci roba duplo jeftinija jer niko ne radi svoj posao na granici.”
Gdje su kontrole u Raški i Novom Pazaru?
Ako kosovske službe mogu da otkriju kamion sakriven preko „zelene linije“, kako je moguće da:
- srpska policija nije vidjela prolazak,
- nema informacija o rutama,
- nema akcija na terenu,
- nema zapljena na administrativnoj liniji,
- nema izvještaja o suzbijanju šverca?
U Raškom okrugu statistika izgleda kao loš vic:
krijumčarenje masovno — policijske akcije skoro nepostojeće.
Slučajno?
Teško.
Previše je ponavljanja da bi bilo slučajno.
Sandžački privrednici: “Ovako nas guraju u propast”
Sandžak već godinama trpi ogromnu štetu:
- legalne radnje se zatvaraju,
- lokalni proizvođači gube mušterije,
- cijene padaju zbog nelojalne konkurencije,
- siva ekonomija cvjeta,
- mladi odlaze jer nema perspektive.
I sve to dok oni koji bi trebalo da štite granicu — šute.
Vrijeme je da se postave pitanja odgovornosti
Jer ako roba stiže do Sandžaka, onda je već nekome prošla ispred nosa.
A taj neko sjedi u službi.
Ko je bio u smjeni?
Zašto nema izvještaja?
Zašto se ne pokreću disciplinske i krivične procedure?
Ko štiti koga?
Institucije više ne mogu da se prave da problem ne postoji — tržište puca po šavovima, a sandžačka privreda se urušava.
Građani Sandžaka vide sve — samo institucije ne vide ništa
Dok kosovske službe dokazuju da kontrole mogu da se sprovode, u Srbiji se granica pretvara u dekor, a šverc u “normalnu pojavu”.
A Sandžak plaća cijenu.
I to visoku.
Jer kada se granica ne čuva, onda se ne čuvaju:
- ni trgovci,
- ni proizvođači,
- ni radnici,
- ni tržište,
- ni budućnost cijelog regiona.







