Prilog Radio-televizije Republike Srpske (RTRS) o Bošnjacima koji kupuju stanove u Istočnom Sarajevu izazvao je snažne reakcije javnosti u Bosni i Hercegovini, uz ocjene da je riječ o otvoreno šovinističkom i huškačkom sadržaju. U emisiji „Pečat“ tema je predstavljena kroz narativ da „masovna“ kupovina nekretnina Bošnjaka ugrožava identitet grada i stvara „opasne trendove“, čime se legitimno ekonomsko i zakonski dozvoljeno ponašanje dovodi u vezu s navodnim političkim i bezbjednosnim prijetnjama.
Voditeljica priloga navodi da „zvanični i nezvanični podaci“ pokazuju kako Bošnjaci iz Sarajeva kupuju stotine stanova u Istočnom Sarajevu, uz napomenu da je takva kupovina „naravno, zakonom dozvoljena“, ali odmah zatim trend označava kao problematičan. U nastavku se evociraju ratne traume i „crne slike iz prošlosti“, kada su Srbi, kako se tvrdi, u „biblijskom egzodusu“ napuštali svoje domove u Sarajevu, a sada ih, navodno, „te iste komšije“ Bošnjaci „hrle u zagrljaj“ i žele živjeti sa „genocidnim Srbima“.
Narativ se dodatno zaoštrava tvrdnjama da iza kupovine nekretnina stoji „dobro osmišljen plan“ da se „ovlada ovim dijelom Republike Srpske“. Poslanik SNSD-a u Parlamentarnoj skupštini BiH Miroslav Vujičić govori o navodnih oko 800 novih stambenih jedinica u vlasništvu Bošnjaka, opisuje trend kao „opasan“ i spekuliše da je riječ o organizovanom procesu, sugerišući da djeluju „centri moći“. Takvo prebrojavanje vlasnika stanova po etničkoj osnovi podsjeća na retoriku devedesetih, u kojoj se imovina i demografija posmatraju isključivo kroz podjelu na „naše“ i „njihovo“.
Gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić u prilogu taj trend takođe naziva „opasnim“ i poručuje da se moraju preduzeti „neki koraci“ kako bi grad „ostao onakav kakav je bio na početku“. Ističe da ti koraci, kako tvrdi, „neće biti na štetu komšija iz Federacije“, ali insistira na „prefiksu Republika Srpska i Srpsko Sarajevo“, čime boravak i vlasništvo građana praktično uslovljava političko‑identitetskim kriterijumima.
Novinar RTRS-a Gvozden Šarac Istočno Sarajevo opisuje kao „nekad srpsko Sarajevo“ koje je „ubrzanom urbanizacijom livadu pretvorilo u savremeni grad“, a sada, zbog kupovine nekretnina Bošnjaka, navodno „polako postaje bošnjačko“. U jednoj od izjava sagovornika pominje se „rezervna teritorija za neka buduća razračunavanja“, dok se Sarajevo u Federaciji, u pežorativnom i orijentalizirajućem tonu, naziva „bliskoistočnim Sarajevom“.
Sarajevski mediji poput portala Klix.ba, Faktor, Radiosarajevo i drugih prilog su ocijenili kao šovinistički, paranoičan i opasan, uz upozorenje da se Bošnjaci kolektivno predstavljaju kao prijetnja, a kupovina stanova kao uvod u etnički inženjering. U analizama se naglašava da se novinarski format koristi za širenje straha i nepovjerenja, bez prezentovanja provjerljivih statističkih podataka i bez uvažavanja pravnog okvira koji svim građanima BiH garantuje jednaka imovinska prava.
Organizacije koje prate govor mržnje i rad medija u BiH godinama upozoravaju da javni servisi entiteta često recikliraju ratnu retoriku, naročito kada je riječ o odnosima Bošnjaka i Srba. U međunarodnim izvještajima o stanju ljudskih prava i medijskih sloboda navodi se da politizacija javnih servisa i etnički obojena propaganda dodatno produbljuju podjele i otežavaju uspostavljanje povjerenja u postkonfliktnom društvu.
Ustavni i zakonski okvir u BiH, kao i propisi Republike Srpske, garantuju svim državljanima pravo da slobodno biraju mjesto prebivališta i pod jednakim uslovima stiču nekretnine, bez diskriminacije po etničkoj ili vjerskoj osnovi. Stručna literatura o imovinskim pravima u regionu upozorava da svako ograničavanje tih prava, kao i narativi koji legitimnu kupovinu imovine predstavljaju kao „prijetnju“, podrivaju vladavinu prava i mogu imati destabilizirajuće posljedice.
Političke poruke iz vrha vlasti u Republici Srpskoj već duže vreme demografske trendove i pojedinačne odluke građana interpretiraju kroz prizmu „odbrane“ entiteta. U ranijim istupima, predsjednik RS Milorad Dodik i drugi zvaničnici kupovinu stanova Bošnjaka u Istočnom Sarajevu i Istočnoj Ilidži opisivali su kao „signal“ i „planirano djelovanje“, što dodatno polarizuje javni prostor i onemogućava da se tržište nekretnina posmatra kao normalna ekonomska sfera.
Istovremeno, analize tržišta nekretnina pokazuju da su ključni razlozi kupovine stanova – bez obzira na nacionalnost kupaca – cijena kvadrata, ponuda novogradnje, blizina posla i bolja saobraćajna povezanost. Političko i medijsko „prebrojavanje“ kupaca po etničkoj liniji i problematizacija njihovih privatnih odluka dodatno opterećuju proces izgradnje povjerenja i suživota u zemlji koja formalno počiva na ravnopravnosti naroda i građana.
Prilog RTRS-a o Bošnjacima koji kupuju stanove u Istočnom Sarajevu tako postaje simptom šireg problema instrumentalizacije javnih medija za etničku mobilizaciju. Dok jedni u tom trendu vide „opasnost“ i „osmišljene planove“, drugi podsjećaju da je riječ o osnovnom građanskom pravu – da se živi, radi i investira gdje se želi, bez stigmatizacije i etničkog etiketiranja.
