Kako stranačka „Udruženja“ ili društveni paraziti izvlače novac iz budžeta lokalnih samouprava u Sandžaku?

Dok mladi sve češće napuštaju Sandžak u potrazi za dostojanstvenim životom, iz dana u dan se otkrivaju primjeri sistemske zloupotrebe javnih sredstava. Jedan od njih ukazao je Pribojac Dado Begić, koji je putem društvenih mreža javno prozvao brojne fiktivne organizacije koje, kako tvrdi, služe isključivo kao mehanizam za izvlačenje novca iz državnog i lokalnih budžeta.

• „Danas sam bacio pogled na APR… Priboj – preko 100 aktivnih udruženja na 20.000 ljudi! Udruženje na svakih 200 duša. Selo, mahala, kafana – svi ‘nešto rade’, a zapravo – svi nešto muzu…“, naveo je Begić na svom Facebook profilu.

Prema njegovim riječima, riječ je o tzv. “društvenim parazitima” – fiktivnim udruženjima koja formalno djeluju u okviru lokalnih zajednica, a praktično služe kao alat za uzimanje javnog novca putem izmišljenih seminara, edukacija bez svrhe i projekata koji nikada ne daju opipljive rezultate.

• „Dok djeca sanjaju Njemačku prije nego što prohodaju, vi sanjate novi projekat. Dok vrtići prokišnjavaju, vi ‘jačate kapacitete’. Dok škole propadaju, vi ‘osnažujete'“, istakao je u objavi koja je naišla na snažne reakcije na društvenim mrežama.

Begić naglašava da isti ljudi često vode više udruženja, čime višestruko dolaze do sredstava iz različitih izvora. I dok takvi programi i fondovi treba da služe razvoju zajednice, u praksi se, tvrdi on, pretvaraju u „nula rezultata“ i „beskrajno prazne edukacije“.

Posebno zabrinjava činjenica da, kako navodi, nijedna sandžačka politička opcija nije imuna na ovakvu praksu. „Sve sandžačke stranke imaju svoje ‘ljude’ u ovim šemama. I nijedan grad u Sandžaku nije izuzet“, poručuje Begić.

Na kraju, njegov apel je jasan: „Ne zovite se više ‘udruženja’. Zovite se pravim imenom – paraziti na grbači naroda. Dosta je! Narod vas vidi. I sve manje vas trpi.“

Ova objava otvorila je prostor za širu javnu raspravu o transparentnosti finansiranja nevladinog sektora i potrebi kontrole namjene javnih sredstava. U vremenu kada se brojni građani bore za osnovne životne uslove, pitanja o „fiktivnim udruženjima“ postaju sve glasnija.

Dok mladi sve češće napuštaju Sandžak u potrazi za dostojanstvenim životom, iz dana u dan se otkrivaju primjeri sistemske zloupotrebe javnih sredstava. Jedan od njih ukazao je Pribojac Dado Begić, koji je putem društvenih mreža javno prozvao brojne fiktivne organizacije koje, kako tvrdi, služe isključivo kao mehanizam za izvlačenje novca iz državnog i lokalnih budžeta.

• „Danas sam bacio pogled na APR… Priboj – preko 100 aktivnih udruženja na 20.000 ljudi! Udruženje na svakih 200 duša. Selo, mahala, kafana – svi ‘nešto rade’, a zapravo – svi nešto muzu…“, naveo je Begić na svom Facebook profilu.

Prema njegovim riječima, riječ je o tzv. “društvenim parazitima” – fiktivnim udruženjima koja formalno djeluju u okviru lokalnih zajednica, a praktično služe kao alat za uzimanje javnog novca putem izmišljenih seminara, edukacija bez svrhe i projekata koji nikada ne daju opipljive rezultate.

• „Dok djeca sanjaju Njemačku prije nego što prohodaju, vi sanjate novi projekat. Dok vrtići prokišnjavaju, vi ‘jačate kapacitete’. Dok škole propadaju, vi ‘osnažujete'“, istakao je u objavi koja je naišla na snažne reakcije na društvenim mrežama.

Begić naglašava da isti ljudi često vode više udruženja, čime višestruko dolaze do sredstava iz različitih izvora. I dok takvi programi i fondovi treba da služe razvoju zajednice, u praksi se, tvrdi on, pretvaraju u „nula rezultata“ i „beskrajno prazne edukacije“.

Posebno zabrinjava činjenica da, kako navodi, nijedna sandžačka politička opcija nije imuna na ovakvu praksu. „Sve sandžačke stranke imaju svoje ‘ljude’ u ovim šemama. I nijedan grad u Sandžaku nije izuzet“, poručuje Begić.

Na kraju, njegov apel je jasan: „Ne zovite se više ‘udruženja’. Zovite se pravim imenom – paraziti na grbači naroda. Dosta je! Narod vas vidi. I sve manje vas trpi.“

Ova objava otvorila je prostor za širu javnu raspravu o transparentnosti finansiranja nevladinog sektora i potrebi kontrole namjene javnih sredstava. U vremenu kada se brojni građani bore za osnovne životne uslove, pitanja o „fiktivnim udruženjima“ postaju sve glasnija.