Njemačka vlada objavila je da će od 24. novembra ponovo dozvoliti izvoz vojne opreme Izraelu, i to u trenutku kada zvanična UN komisija već govori o genocidu u Gazi, a Međunarodni sud pravde o “plauzibilnom riziku genocida”. Dok palestinska djeca umiru od gladi, a cijele porodice nestaju pod ruševinama, Berlin se – umjesto moralne odgovornosti – odlučuje za staru politiku: interesi prije ljudskih života.
Portparol kancelara Fridriha Merca izjavio je da se primirje “stabilizovalo” i da će Njemačka “reagovati na dalji razvoj događaja”, uz napomenu da će se Berlin vratiti procjeni vojnog izvoza “slučaj po slučaj”.
Drugim riječima: vratili smo se uobičajenom režimu isporuke oružja.
Ovo je poruka koja se ne može ublažiti – ni diplomatskim frazama, ni pričom o humanitarnoj pomoći. Njemačka, država koja decenijama ponavlja parole o „Nikad više“, sada omogućava nastavak rata u kojem je međunarodna zajednica već prepoznala elemente genocida.
Kada Njemačka obnavlja vojnu saradnju – Izrael dobija zeleno svjetlo
Kancelar Merc je u avgustu najavio obustavu izvoza vojne opreme “do daljeg obavještenja”, nakon brutalnih operacija i odluke izraelskog kabineta da preuzme grad Gazu.
Ta obustava trajala je kratko – jedva nekoliko mjeseci.
Sada, kada UN otvoreno govori o zločinima koji imaju obilježja genocida, Njemačka ipak ocenjuje da je pravi trenutak da se pomogne Izraelu da “nastavi svoj posao”.
Berlin se tako svrstava uz državu čiji je vojni aparat:
- uništio preko 70% stambenih objekata u Gazi,
- ostavio stotine hiljada ljudi bez vode, hrane i lijekova,
- ciljano gađao bolnice, škole i kampove,
- izazvao glad koja se koristi kao ratna taktika.
Kako se to može tumačiti drugačije nego saučesništvo?
Humanitarna pomoć ne pere savjest – niti briše tragove
Njemački zvaničnici paralelno govore o “povećanoj humanitarnoj podršci” Gazi, dok istovremeno otvaraju vrata snabdijevanju Izraela vojnom opremom.
To je dvostruka politika koju je svijet već mnogo puta vidio:
“Dajemo lijekove ranjenima, ali i oružje onome ko ih ranjava.”
Moralno gledano, to je čista hipokrizija.
Politički – to je jasna podrška vojnim operacijama Izraela.
Pravno – Njemačka ulazi u zonu odgovornosti, jer međunarodno pravo jasno kaže da država koja pomaže drugoj državi u zločinima snosi indirektnu odgovornost.
Da li Berlin ulazi u svoj ‘drugi genocid’?
Niko ne tvrdi da Njemačka direktno učestvuje u napadima. Ali kada jedna od najjačih evropskih država:
- isporučuje oružje,
- pruža političku zaštitu,
- blokira oštrije rezolucije,
- odbija da izvrši pritisak na Izrael,
onda se postavlja jednostavno i teško pitanje:
Da li je Njemačka danas saučesnik u genocidu nad Palestincima – baš kao što je svijet jednom gledao njen genocid nad Jevrejima?
Ovo pitanje neće nestati. Naprotiv – istorija već zapisuje imena onih koji danas okreću glavu od palestinske tragedije, baš kao što su nekada drugi okretali glavu od nacističkih logora.
Njemačka se danas ne ponaša kao država koja je naučila lekciju iz prošlosti.
Obnavljanjem izvoza oružja Izraelu u trenutku kada UN govori o genocidu, Berlin:
- pomaže produžavanje zločina,
- povećava stradanje civila,
- minira međunarodne napore za mir,
- i gubi moralni kredibilitet koji decenijama gradi.
Ako Njemačka vjeruje da će historija ovo zaboraviti – vara se.
A ako misli da se može sakriti iza birokratske fraze “slučaj po slučaj”, onda će tek buduće generacije suditi koliko je ova odluka bila pogubna.
Ono što je sigurno jeste jedno:
Gaza pamti. Svijet pamti. Istorija pamti.
