Delimeđe, malo mjesto na Pešteru, vijekovima čuva tajne koje se prenose s koljena na koljeno. Njegova bogata istorija, ispunjena mističnim predanjima i neobičnim događajima, danas se sve više suočava s nemarom i nepromišljenim odlukama. Dok mještani ponosno govore o čudesnom bunaru Melajske džamije, istovremeno svjedoče njegovom gotovo potpunom uništenju – izgradnjom gasulhane neposredno iznad izvora, čime je ugrožen jedan od najneobičnijih fenomena ovog kraja.
Ahmetov štap i sudbinska priča
Među legendama Delimeđa, jedna od najpoznatijih je priča o Ahmetu Mašoviću, vlasniku vodenice koja se nekada nalazila na samom izvoru tajnovite vode što se uliva u rijeku Rašku. Ahmet je, prema kazivanjima starijih mještana, zarađene zlatnike skrivao u metalni dio svog štapa. Međutim, sudbina se poigrala s njim kada je prilikom spašavanja ovce iz rijeke izgubio taj štap, koji je voda odnijela čak sedam kilometara dalje, do izvorišta Raške. Na njegovo čuđenje, štap je pronašao njegov prijatelj, također mlinar, što je još više produbilo mistiku priče.
Melajska džamija i njen nestali izvor
Melajska džamija, jedan od najstarijih vjerskih objekata ovog kraja, sagrađena je 1817. godine. Prema predanju, Alija Melaja, kojem je u snu poručeno da ne osveti smrt sestre, već da od dobijenog novca podigne hajrat, sagradio je džamiju i iskopao bunar. Taj bunar predstavljao je pravo čudo – voda je istovremeno izvirala i nestajala u dubini, a mještani su vjerovali da se njen tok završava u skrivenom jezeru ispod manastira Sopoćani.
Nažalost, ono što vijekovima nije mogao uništiti ni zub vremena, ljudi su uspjeli narušiti za svega nekoliko decenija. Mještani su, u namjeri da prošire prostor džamije, podigli gasulhanu tačno iznad izvora, gotovo potpuno uništivši ovaj jedinstveni fenomen. Umjesto da se brine o očuvanju kulturnog naslijeđa, nemar je rezultirao gubitkom jednog od najsvetijih i najtajanstvenijih mjesta Peštera.
Blago koje nestaje
Nekada su Meša Selimović i drugi pisci u svojim djelima opisivali Delimeđe kao mjesto bogato istorijom i duhovnošću. Danas, taj pejzaž postaje blijeda sjenka prošlosti. Iako asfaltirani putevi i obnova džamije donose određene benefite, nesmotrene odluke prijete da zauvijek izbrišu ono što je bilo posebno.
Jedno pitanje i dalje ostaje bez odgovora – gdje nestaje voda iz Melajskog bunara? I još važnije, hoće li ikada biti vraćena nakon što je narušena ravnoteža koju je priroda stoljećima čuvala?
, a zatim 