Odluka Albanije da se pridruži međunarodnoj zagovaračkoj grupi „Fondacija savezničkih zemalja Izraela“ izazvala je šok i ogorčenje među dijelom javnosti, naročito onima koji prate dešavanja na Bliskom istoku. Dok izraelske snage nastavljaju vojnu ofanzivu u Pojasu Gaze, u kojoj je ubijeno više od 40.000 civila, među njima i na hiljade djece, Tirana se odlučila svrstati uz državu koju mnoge međunarodne organizacije, poput Human Rights Watcha i Amnesty Internationala, nazivaju aparthejdskim i genocidnim režimom.

Pod krinkom „diplomatije zasnovane na vjeri“, albanski parlament formirao je proizraelsku grupu koju vode Romina Kuko iz Socijalističke partije i Gazment Bardhi iz Demokratske partije. Taj rijedak primjer saradnje vlasti i opozicije u Tirani hvali se kao simbol jedinstva, ali je u suštini moralni poraz za zemlju koja se decenijama ponosila humanitarnom tradicijom i solidarnošću s potlačenima.

Dok izraelske bombe svakodnevno padaju na civile, bolnice i škole, Albanija svojom odlukom faktički daje politički legitimitet režimu koji sprovodi kolektivno kažnjavanje i opsadu jednog naroda. U vremenu kada svijet sve jasnije prepoznaje razmjere zločina nad Palestincima, Tirana se odlučila stati na stranu tlačitelja, umjesto da digne glas za žrtve.

Ironija albanskog poteza posebno boli one koji pamte da je tokom Drugog svjetskog rata Albanija bila jedina zemlja u Evropi koja je iz rata izašla s većim brojem Jevreja nego što ih je imala prije njega. Albanci su tada, vođeni čašću i vjerom, spašavali progonjene. Danas njihovi politički nasljednici pružaju ruku režimu koji proganja druge, i to u trenutku kada svaka slika iz Gaze podsjeća na najmračnije stranice ljudske historije.

Koncept takozvane „diplomatije zasnovane na vjeri“, koji promoviše Fondacija savezničkih zemalja Izraela, predstavlja pokušaj da se religija koristi kao politički alat za opravdavanje okupacije. Umjesto univerzalnih moralnih principa, nudi se ideološka solidarnost s državom koja religijom pokriva kolonijalnu agresiju. U tom smislu, učlanjenje Albanije u ovu mrežu nije čin vjerskog razumijevanja, već simbol podaništva i političkog licemjerja male države pred globalnim centrima moći.

Ova odluka nije prošla nezapaženo ni u regionalnim krugovima, gdje se ocjenjuje da Tirana gubi moralni kapital i tradiciju solidarnosti s potlačenima. Analitičari upozoravaju da Albanija time narušava svoj ugled u muslimanskom svijetu i gubi poziciju mosta između civilizacija. Umjesto da bude glas razuma, Tirana postaje još jedan prateći glas u horu zapadnih režima koji bezuslovno podržavaju Izrael, bez obzira na broj civilnih žrtava.

Albanska odluka možda može izgledati kao politički pragmatičan potez, ali je moralno sramotna. Pokazuje da je u savremenoj politici sve manje mjesta za principe, a sve više za potkusurivanje. Nažalost, Tirana danas ne jača „diplomatiju zasnovanu na vjeri“, već pomaže da se sahrane osnovne vrijednosti koje svaka vjera treba da brani — pravdu, milost i otpor tiraniji.

Share.

Sandžak PRESS je nezavisni portal koji izvještava o dešavanjima u Sandžaku i dijaspori…

Leave A Reply

Exit mobile version