Dok javnost bruji o navodnim nepravilnostima na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru, jedno pitanje odzvanja glasnije od svih: kako se neko može proglasiti profesorom emeritusom ako ne ispunjava zakonske uslove — i kako je uprava to potpisala?
Na zvaničnom sajtu DUNP-a profesor Dragoslav Šumarac vodi se kao profesor emeritus. Međutim, član 78 Zakona o visokom obrazovanju ne ostavlja prostor za tumačenje. Zakon zahtijeva:
- lice mora biti penzionisano u prethodne dvije školske godine,
- mora imati najmanje deset godina rada u punom radnom odnosu na istoj ustanovi,
- postupak može pokrenuti samo univerzitet u kojem je to lice ostvarilo staž.
Ako je profesor Šumarac penzionisan 2020. godine i nikada nije radio deset godina na DUNP-u, onda je potpuno jasno: ne ispunjava zakonske uslove ni po jednoj osnovi.
Još je dramatičnije to što se, prema dostupnim informacijama, radni odnos profesora koji je penzionisan u Beogradu ne može jednostavno “preseliti” u Novi Pazar. Zakon i ovdje govori sasvim jasno — produženje angažmana može dati samo univerzitet na kojem je profesor dočekao penziju.
Dakle, ako su informacije tačne, cijeli postupak dodjele zvanja emeritusa izgleda kao pravni eksperiment bez osnova, čija se posljedica može mjeriti ne samo reputacijom univerziteta, već i povjerenjem studenata, nastavnika i šire javnosti.
A najglasnije u svemu — tišina uprave.
Umjesto da se univerzitet odmah oglasi, pokaže dokumentaciju i razjasni dileme, nadležni biraju da ćute. A u akademskom okruženju, ćutanje nikada nije znak snage — već sumnje.
DUNP je javna institucija koja mora da odgovara građanima, ne sebi. A kada se potegnu ovako ozbiljna pitanja, obaveza nije samo zakonska, već moralna:
izaći pred javnost i objasniti kako je donijeta odluka koja djeluje potpuno suprotno zakonu.
Dok se to ne dogodi, ostaje gorak utisak da se u kabinetima univerziteta odluke donose tiho, daleko od očiju onih kojima bi trebalo da služe.
Jedno je sigurno:
povjerenje se ne stiče titulama — nego poštovanjem zakona.
