Knjiga, u izdanju “Povelje“ iz Kraljeva, gdje je predstavljena na Festivalu Preobraženje, a kako kaže Rebronja za portal Free media, voljela bi da se to što prije dogodi i u njenom rodnom gradu.
Ova izdavačka kuća daje mogućnost piscima da izaberu jednu umjetničku sliku koja će biti umetnuta u dizajn. Na koricama Fantaskopa mnogi su primjetili lik umetnice iz Novog Pazara, Aide Kožar. "Kada su objavili Flamenko utopiju 2014. godine to je bila slika Bekima Mehovića. Vidim tu priliku i kao prostor da podržim sandžačke umjetnike. Željela sam da odam počast Aidi kao umjetnici, a njen kolaž se simbolički savršeno uklapa u značenje Fantaskopa", rekla je Rebronja.
Radnja Fantaskopa smještena je “u izolovanom prostoru visoko iznad zemlje“, odnosno u avionu, pa su tako i pjesme označene brojem sjedišta, ali i nazivima filmova koje putnici gledaju na svom putovanju.
Sve ovo donekle objašnjava naziv zbirke Fantaskop, koji se poklapa s istoimenim optičkim uređajem iz 18. vijeka (fantaskop, od grčke riječi phantasia–mašta, skopeo–gledati).

“Umjetnost, u ovom slučaju film, za mene je uvijek viši nivo realnosti, prava realnost čije smo sjenke. Oduševila me ideja da u ovoj knjizi otkrijem sebe kao filmofila i da se igram umjetničkim filmovima koje volim“, kaže Rebronja.
Neki putnici u knjizi gledaju klasike poput Šindlerove liste ili Život je lijep, drugi popularne filmove kao što su 300 ili Klub boraca, dok je fokus pjesnikinje na sudbinama putnika u kontekstu onoga što gledaju.
Pjesmu koja nosi ime po čuvenom filmu “Nepodnošljiva lakoća postojanja“, Rebronja je izdvojila za čitaoce našeg portala:
Na sjedištu 1F putnik gleda film Nepodnošljiva lakoća postojanja
dok sam vukao torbu
ugledao sam djevojku
želio sam
silno sam želio
da je to stela
mahao sam joj
mahao
stela pogledaj me
hej vidiš li me
to sam ja
iza djevojke je odmahnula
neka žena
i ona je željela
da sam ja neko
Rebronja, za koju je švajcarska kritičarka Ilma Rakusa rekla “da sa samo nekoliko rečenica stvara kontrast između prividne normalnosti i abnormalne okrutnosti“, još jednom autentičnim rukopisom i osebujnim estetskim pogledom obrađuje surove i mračne teme kao što su represija, gubici i odlasci. Na sve to uticali su nemili događaji i okolnosti.
“Neposredno prije mog odlaska u Meksiko, a potom i u Istru, gdje se dogodilo zaokruženje knjige, desilo se brisanje bošnjačke književnosti iz plana i programa na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru (DUNP). Tada sam ponovo bila mučena idejama cenzure pisaca i knjiga. I pored apokaliptičnog ambijenta i mučnine koju knjiga nosi, rekla bih da je ona ipak vođena nadom i opiranjem ‘strahu od visine’“, kaže Rebronja.

Dodaje da studentski protesti nisu direktno uticali na njeno pisanje, ali da poezija preispituje vanvremenske teme i često se veže za događaje, iako nije neposredno motivisana njima.
“Određen dio stihova nosi promišljanja o studentskim protestima 1968. godine u Meksiku i narušavanju autonomije univerziteta, koja se tamo desila upadom vojske. U tom trenutku nisam znala da će određene motive u bliskoj budućnosti biti moguće povezati s dešavanjima u Srbiji i Novom Pazaru. To me vraća na jedan moj stih da ‘oblik vremena je krug’, ali i na pitanja da li je u toku istorije represija konstantna i šta je zapravo sloboda za savremenog pojedinca i društvo“, kaže ona.
Na sjedištu 10C putnik gleda film Šindlerova lista
ako ti ponude slobodu
ponovo izaberi diktatora
ovjenčaj ga nagradama
dočekaj kao prijatelja
poruši spomenike i zaboravi prošlost
sakrij sve tragove
za ubistva okrivi samoga sebe
ako se pitaš gdje su barbari
pogledaj odraz
na uglačanim pločama novih građevina
koje si gradio na porušenim spomenicima
srešćeš se s pogledom
zagledanog u bodljikavu žicu
Nadija je pjesnikinja za koju se kaže da “ne vjeruje u adrese i mjesta boravka“. Putuje mnogo, trenutno boravi u Sarajevu, a inspiraciju pronalazi u kulturi i životu svjetskih centara. Objašnjava da su temelji Fantaskopa nastali polako i da je pisanje trajalo desetak godina na mnogim lokacijama.
Glavni dio knjige nastao je u jednoj umjetničkoj kafeteriji u Meksiku, a njeno konačno zaokruženje dogodilo se u Istri 2024. godine, tokom njenog ljetnog boravka u čuvenoj Kući za pisce.
“Sve knjige, pa i ovu, pisala sam uglavnom u Španiji. Granada je moje utočište u kojem pišem i suštinski sam poetički vezana za taj prostor“, kaže ona.
Interesovanje za njenu prethodnu knjigu ne jenjava, zbirku za koju je i veliki Jergović rekao da je “čudesno, nepodnošljivo lijepa“.
“Knjiga 88 i dalje je omiljena među čitaocima, svakodnevno dobijam reakcije. Objavljena je na njemačkom i španskom, promovisana u Švajcarskoj, na sajmu knjiga u Lajpcigu, na festivalu književnosti u Salzburgu, u dva grada u Meksiku. Mislim da će ona imati svoj dalji put paralelno s novom knjigom“, kaže Rebronja.
Nadija Rebronja objavila je knjige poezije Ples morima i Flamenko utopija, zbirke Alfa, alef, elif, 88 i Fantaskop, kao i mnoge naučne studije o književnosti. Njene knjige u cijelosti su prevedene i objavljene u Španiji, Meksiku, Luksemburgu, Švajcarskoj, Turskoj i Makedoniji. Doktorirala je književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Dobitnica je nagrade “Aladin Lukač“ za najbolju knjigu autora do 27 godina, kao i priznanja za poeziju gradonačelnika grada Penonome u Panami. Poezija joj je zastupljena u nekoliko antologija južnoslovenskog i balkanskog prostora i prevedena je na gotovo sve velike svjetske jezike.
A. Šaljić
Ovaj tekst je prvobitno objavljen na portalu Free Media.