Novi Pazar je oduvijek bio grad u kojem se različitosti stapaju u jednu priču – priču o ljudima, toplini i suživotu koji se ne dokazuje riječima, već djelima. A ponekad, jedna obična fotografija može reći više od hiljadu riječi.
Na slici koja je dirnula mnoge vidi se jednostavan, ali snažan prizor: starija nana s maramom i pravoslavni monah stoje jedan do drugog u redu ispred pekare „Mimoza“. Njih dvoje ne razgovaraju, ne gledaju jedno drugo, ali i ne moraju – jer suština je tu, u tišini koja priča svoju priču.
Možda su oboje došli po isti hljeb, možda im se putevi nikada nisu ukrstili prije ovoga dana, ali dijele nešto mnogo važnije – svakodnevni život, isti grad, isti zrak koji dišu. Ova slika nije namještena, nije iscenirana, ona je iskreni trenutak koji pokazuje suživot ne kao floskulu, već kao način života.
Novi Pazar nije grad gdje se ljudi dijele – ovdje se ljudi prepoznaju. Prepoznaju se po osmijesima u prolazu, po toplim riječima upućenim čak i neznancu, po tome što će nana iz komšiluka uvijek ponuditi kafu, bez obzira kako se zoveš i gdje se moliš.
U vremenima kada nas često uče da gledamo razlike, ova slika nas podsjeća da je ljepota u onome što nas spaja. Možda su njih dvoje različiti po mnogo čemu, ali ono najvažnije imaju isto – srce puno topline i poštovanja prema drugima. A to je ono što Novi Pazar čini posebnim.
, a zatim 