Rožaje – Ime Haruna Hadžića, lidera iz najtežih devedesetih, danas se rijetko spominje. A upravo je on bio čovjek koji je, bez oružja i prijetnji, jasno i glasno izgovorio: „Mi smo Bošnjaci – narod koji ima pravo na svoje ime, vjeru, jezik i dostojanstvo.“
Njegova biografija svjedoči o rijetkoj hrabrosti, a sjećanja savremenika i onih koji su ga poznavali podsjećaju da se radi o lideru koga su izdali i njegovi najbliži saradnici, dok je narod ostao bez glasa u vremenu kada mu je najviše trebao.
Harun Hadžić rođen je 1954. godine u selu Balotići kod Rožaja. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, a potom i Pravni fakultet, gdje je doktorirao pravne nauke. Bio je univerzitetski profesor, intelektualac i čovjek duboke vjere.
Kao osnivač i prvi predsjednik Stranke demokratske akcije Crne Gore 1990. godine, Hadžić je ušao u historiju kao političar koji je prvi u Crnoj Gori smogao snage da progovori o bošnjačkom identitetu i pravima.
Vrhunac njegove političke borbe bio je referendum o autonomiji Sandžaka 1991. godine. Ogroman broj Bošnjaka izašao je i glasao „za“, ali je uslijedila represija, a međunarodna zajednica ostala nijema. Hadžić je, zajedno s drugim liderima, uhapšen i osuđen u čuvenom „bijelopoljskom procesu“. Gotovo dvije godine proveo je u zatvoru, od čega 17 mjeseci u samici – plaćajući cijenu slobode i dostojanstva cijelog naroda.
Njegovi najbliži saradnici nisu uvijek stajali uz njega. Naprotiv, kako je vrijeme prolazilo, Hadžić je bio suočen s unutrašnjim podjelama, ličnim ambicijama i razočarenjima. Godine 1997. povukao se sa čelnog mjesta u SDA, dostojanstveno i tiho, a u narodu je ostao upamćen kao „preblag za politiku u vremenu grubosti“.
„Najveći udarci dolaze iz kuće“, riječi su koje i danas odjekuju među onima koji su ga s poštovanjem pominjali.
U Skupštini, pred međunarodnim forumima, ali i u sandžačkim mahalama, Hadžić je bio isti – dosljedan, pravedan i blizak narodu. Ipak, danas ga se rijetko ko sjeti. Malo je onih koji podsjećaju na njegove govore i viziju Sandžaka, na čovjeka koji je vjerovao da se dostojanstvo brani riječju, a ne puškom.
Njegovo ime polako blijedi u vremenu, ali oni koji su ga poznavali i koji su osjetili njegovu moralnu snagu, ostavljaju opomenu:
„Izdadoše i uništiše ovog našeg dobrog i poštenog Bošnjaka.“
To nisu samo riječi tuge – to su riječi mudrosti i poziv da se ponovo uči iz primjera ljudi koji su vodili narod srcem, znanjem i vjerom.
Biografija
-
Rođenje: 1954, selo Balotići kod Rožaja
-
Obrazovanje: Gazi Husrev-begova medresa, Pravni fakultet, doktor pravnih nauka
-
Politički angažman: Osnivač i predsjednik SDA Crne Gore (1990)
-
Referendum: Glavni organizator referenduma o autonomiji Sandžaka (1991)
-
Zatvor: Uhapšen i osuđen u „bijelopoljskom procesu“, proveo skoro dvije godine u zatvoru (17 mjeseci u samici)
-
Povlačenje: 1997. povukao se iz politike, ostavši simbol dostojanstva i mirne borbe
