Strah od zmija jedan je od najčešćih i najdublje ukorijenjenih ljudskih strahova. Bez obzira na to temelji li se na osobnom iskustvu ili ne, ovaj strah često izaziva snažne emocionalne reakcije čak i pri samoj pomisli na zmije.
Mnogima stoga neće biti drago čuti da zmiju neće susresti samo na tlu gdje bi je obično nastojali uočiti i izbjeći. U Užicu u Srbiji ljude je zatekao šokantan prizor kada se zmija popela na drugi kat stambene zgrade i sablaznila stanare.
A.Z. (32), koji je snimio ovaj prizor kaže da je ostao potpuno šokiran onim što je doživio. Najpoznatiji hvatač zmija u Srbiji, Vladica Stanković, potvrdio je da se radi o zmiji bjelici.
“Na fotografiji je bjelica ili kako je zovemo ‘lažna šarka’, to je neotrovna zmija i ne predstavlja opasnost”, rekao je Vladica za Telegraf.rs. Mnoge je zaprepastilo kako se zmija uspjela popeti tako visoko i kako je to uopće moguće, a onda je Vladica objasnio što se vjerojatno dogodilo. “Moguće je da se u blizini ili negdje na zidu nalazi ptičje gnijezdo.
Zato je to normalno. Zmije dolaze tamo gdje su ptičja jaja, gdje su ptići i tamo se hrane, to im je dio ‘jelovnika’. Najvjerojatnije u blizini postoji i neko drvo koje zmija iskoristi da dođe do hrane. Hrane se pticama i glodavcima”, kaže poznati hvatač zmija.
Da se ujutro probudite i ugledate zmiju na svojoj terasi sigurno biste osjetili strah. Vladica savjetuje da u ovakvim slučajevima nikako ne treba paničariti jer zmije to mogu osjetiti.
Zmije u našoj blizini uglavnom su bezopasne. “Uvijek savjetujem svima koji žive u kućama da odrežu grane koje dodiruju objekte. Zmije se preko drveća i grana penju do kuća ako osjete da je u blizini neko gnijezdo. Vjerojatno se uz ovu kuću nalazi i neka niska građevina, pa se zmija popela do legla.
Naši ljudi često u dvorištima imaju i vinovu lozu preko koje se zmije također mogu popeti do plijena. Sve je to normalno i nije ništa strašno, važno je samo redovito provjeravati”, savjetuje Vladica. Bjelica je neotrovna i vrlo vješta vrsta zmije.
Može se popeti i na visoke razine jer je izvrstan penjač. Koristi mišiće i ljuskavu kožu kako bi se “zalijepila” za površinu i održavala ravnotežu. Nije neobično da se pojavi i na višim katovima.
Penjačice u Hrvatskoj
U Hrvatskoj je nekoliko vrsta zmija poznato po svojoj penjačkoj sposobnosti, a mogu li se penjati po fasadi i stepenicama i tako ulaziti u kuće? Mnogi možda ne znaju, ali zmije su izvrsne penjačice. Zmije koje se hrane glodavcima izvrsne su u penjanju po stepenicama i zidovima, piše Wildlifeanimalcontrol. Stepenice mogu predstavljati izazov nekim zmijama, ali ako je gmizavac odlučan, doći će do svog cilja.
Proces penjanja stepenicama započinje tako da zmija podigne gornju trećinu svog tijela koristeći ostatak tijela kao polugu. Kada je gornji dio na stepenici, povući će ostatak tijela. Postupak se ponavlja dok ne stigne na odredište.
Zidovi s prazninama i površinama za hvatanje lako su pristupačni zmijama. Cigleni i blok zidovi jednostavni su za penjanje jer su hrapavi i imaju praznine između žbuke i površine cigle ili bloka. Važno je napomenuti da se zmija penje na zid samo ako pokušava doći do hrane, ne penju se zidovima iz zabave.
U Hrvatskoj su neke zmije poznate po svojoj sposobnosti penjanja, iako nisu sve vrste vrlo vješte u tome. Među zmijama koje se mogu smatrati dobrim penjačicama su Zmija bjelica (Zamenis longissimus) koja se često može naći u krošnjama drveća i grmlju. Izvrsno se penje jer traži plijen poput ptica i njihovih jaja. Poskok (Vipera ammodytes) – iako je poznata kao zmija koja se uglavnom kreće po tlu, može se penjati na niske grane i stijene.
Riđa zmija (Coronella austriaca) – relativno je okretna i sposobna se popeti na niže grane i stijene u potrazi za hranom.
Strah od zmija je jedan od najčešćih strahova
Strah od zmija jedan je od najčešćih ljudskih strahova. Mnogi ljudi osjećaju nelagodu već pri samoj pomisli na zmiju, a da nikada nisu imali stvaran susret s njom. Zanimljivo je da ovaj strah ima snažnu evolucijsku podlogu – naši su preci morali razviti osjetljivost na opasne životinje kako bi preživjeli.
Zmije, osobito otrovne, predstavljale su stvarnu prijetnju, pa su oni koji su ih brzo prepoznavali i izbjegavali imali veću šansu da prežive i prenesu svoje gene.
No, kultura i okolina također igraju važnu ulogu. U mnogim mitovima, religijama i narodnim pričama zmije se prikazuju kao simboli zla, izdaje ili opasnosti. Takva negativna simbolika često se prenosi kroz generacije, pa i oni koji nikada nisu vidjeli zmiju mogu osjećati strah ili odbojnost. Uz to, ako dijete vidi roditelja kako panično reagira na zmiju, vrlo je vjerojatno da će i samo razviti sličan strah – ne zato što razumije opasnost, već zato što uči kroz tuđu reakciju.
Zmije su i vizualno i ponašajno neobične – kreću se bešumno, bez nogu, naglo i često nepredvidivo, što mnogima djeluje nelagodno ili „neprirodno“. Taj osjećaj nelagode može brzo prerasti u strah, osobito ako se osoba osjeća izvan kontrole.
Bez obzira na uzrok, strah od zmija izuzetno je rasprostranjen – istraživanja pokazuju da više od polovice ljudi doživljava barem određeni stupanj straha ili nelagode kad se nađu u blizini zmije, ili čak kad je vide na slici. Iako većina zmija nije otrovna i nije opasna za ljude, percepcija prijetnje često nadvlada stvarnost.
Ipak, dobra je vijest da se ovakav strah može umanjiti. Edukacija, upoznavanje sa zmijama u sigurnim uvjetima i postupno izlaganje mogu pomoći ljudima da prevladaju svoju fobiju – ili barem da nauče razlikovati stvarnu prijetnju od evolucijskog refleksa.