KAD POLICAJAC ZAPJEVA – KRIVI SU MEDIJI, NE PJESMA

Sarajevo – Policijski službenik MUP-a KS Predrag Čolaković, protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak zbog pjevanja pjesme s ne baš miroljubivim stihovima, odlučio je da se oglasi. I, naravno, nije našao krivicu ni u sebi, ni u pjesmi – već u medijima. Jer, kako to obično biva, uvijek je neko drugi kriv, zar ne?

Čolaković tvrdi da mu je nanesena „nesaglediva i nepopravljiva šteta“ – ne zbog toga što je, kao policijski službenik, zapjevao pjesmu koja slavi ratničke podvige Srba nad Turcima (da ne ulazimo u to šta termin ‘Turci’ simbolizuje u regionalnom kontekstu), već zato što su mediji o tome izvijestili. Da su samo ćutali, sve bi bilo divno i krasno!

Uprava policije MUP-a KS potvrdila je da je odmah po saznanju za kompromitirajući snimak pokrenut postupak, dok se Sindikat policije KS ekspresno ogradio od bilo kakvog „neprimjerenog ponašanja pojedinca“. Ali Čolaković se ne da – on je odlučio da se odbrani junački, napadom. Na medije, naravno.

Njegovo saopštenje je epsko – u rangu guslarskih stihova koje je i sam tako zdušno pjevao. Optužio je novinare da su mu „stavili metu na čelo“, izazvali „međunacionalnu mržnju“, narušili mu privatnost i ugrozili sigurnost njegove porodice. O činjenici da su neki u pjesmi čuli pozive na nasilje i veličanje jednog naroda na račun drugih, ni riječi. Ma, kakvi! To su, vjerovatno, samo zlonamjerne interpretacije.

„Pjesma nema nikakve veze ni sa četnicima, ni sa bliskom prošlošću“, tvrdi Čolaković, vjerovatno očekujući da povjerujemo da je stih „Udrite braćo, srpstvo je naše“ isključivo umjetnički izraz istorijskih događaja. A zašto je ta pjesma i danas, u 2025. godini, tako popularna među određenim krugovima – e, to je već slučaj za neku dublju analizu.

I dok su ga, kako kaže, nepoznati ljudi sa društvenih mreža vrijeđali i prijetili mu, on se, izgleda, ne osjeća odgovornim za potencijalne posljedice svog izbora pjesme. Pa naravno, nije stvar u tome što je službenik policije, institucije koja bi trebalo da osigurava mir i sigurnost svih građana, bez obzira na nacionalnost. Stvar je u tome što su novinari usudili da o tome pišu.

No, na kraju, možda bi umjesto napadanja medija, Čolaković mogao da razmisli o mudrosti stare narodne poslovice: „Ko se mača laća, od mača i strada.“ Ili u njegovom slučaju – ko zapjeva, neka ne kuka kad odjekne.