U Novom Pazaru se ovih dana odvija nešto što normalni gradovi ni ne mogu da zamisle: stoljetni nišani nestaju, mezarja se „ravnaju“, a tragovi koji svjedoče o kontinuitetu bošnjačkog naroda na ovom području – šuteći se skidaju sa lica zemlje.
A razlog?
Vrlo jednostavan, vrlo sramotan:
Vlast nije sposobna da otvori novo groblje.
U gradu koji se diči „razvojom“, „projektima“, „evropskim standardima“ i „historijskim dostignućima“, jedna osnovna potreba — dostojanstveno mjesto za ukop — godinama ne može da se riješi.
Pa kad već ne znaju da otvore novo, lakše je izgleda: ukloniti tragove starog.
I tako danas gledamo kako nišani iz prošlog, pretprošlog i još starijih stoljeća nestaju pod izgovorima „uređenja“ i „regulacije“.
A pravi naziv za to je — brisanje.
Brisanje historije. Brisanje identiteta. Brisanje naroda.
Jer kad ukloniš mezar star 300 godina, ti ne uklanjaš kamen – ti uklanjaš dokaz da smo tu postojali.
I sve to u gradu gdje se vlast zaklinje u tradiciju, kulturnu baštinu i „poštovanje svojih predaka“.
Ako je ovo poštovanje – bolje da ga ne vidimo kako izgleda nepoštovanje.
Ono što se godinama šuškalo, sada je snimljeno.
I više se ne može sakriti.
Edin Zećirović objavio je video koji jasno pokazuje uklanjanje stoljetnih nišana — ne priču, ne glasinu, ne „navodne radove“, nego živu sliku kako nestaje ono što bi u svakom normalnom gradu bilo zaštićeno kao kulturno blago.
Dakle, nije više pitanje „da li se dešava“.
Nije pitanje „ko je rekao“.
Video sve kaže.
Je li normalno da se nišani stare stotine godina uklanjaju samo zato što vlast ne zna, ne može ili ne želi da otvori novo groblje?
Je li normalno da narod ćuti dok mu se historija doslovno uklanja lopatom?
U svakom normalnom gradu mrtvi se čuvaju.
U Novom Pazaru — mrtvi smetaju.
