Priča koja je rasplakala mnoge dolazi iz sela Orahovica, gdje Mirsad, samohrani otac dvoje djece, svakodnevno vodi borbu za dostojanstven život. Njegova šestogodišnja kćerka Ena poslala je pismo humanitarnoj organizaciji koje je rastopilo srca svih koji su ga pročitali:
„Tata, voljela bih da ti kupim kravu, mami cvijeće, a sebi bicikl.“
Iza tih jednostavnih riječi krije se teška životna sudbina. Ena, njen brat s poteškoćama u razvoju i otac žive sami, nakon što ih je majka napustila prije tri godine.
„Bio sam 45 godina sam, tek se oženio, Allah mi dao djecu i sad ih neću ostaviti. Ovo je moja sudbina i hvala Bogu“, priča Mirsad, dok posmatra djecu kako se igraju ispred stare kuće.
Od primanja ima svega 200 maraka mjesečno i povremenu pomoć dobrih ljudi. „Jedan hadžija iz Sarajeva pomaže kad može. Plaća struju, da mu Bog da svako dobro“, kaže skromno.
Mirsad sam pere, kuha i brine o djeci. „Sve znam. Hljeb, pitu, sve. Mati me naučila svemu. Ne treba meni niko da me žali, samo nek su djeca dobro.“
Humanitarci koji su primili Enino pismo kažu da ih je podsjetilo na pravu vrijednost ljubavi i porodice: „To nije bila molba za luksuz, već za dom, sigurnost i ljubav.“
Iako život nije bio milostiv, Mirsad zrači snagom i vjerom: „Ja sam pozitivan čovjek. Ako ne možeš pomoći, reci lijepo. Sve će to proći.“
A mala Ena i dalje sanja o svom biciklu – i o danu kad će tata imati kravu, a mama možda dođe po cvijeće koje je za nju poželjela.
