Mojstir i cijeli tutinski kraj zavijeni su u crno nakon vijesti da je u 51. godini života, 26. avgusta 2025. godine, na ahiret preselio Sadat (Ramuš) Fekić. Dženaza se klanjala u srijedu, 27. avgusta, poslije ikindije namaza u njegovom rodnom Mojstiru.
Sadat je bio poznat po svom vedrom duhu, životnoj energiji i osmijehu koji je prenosio na sve oko sebe. Njegovi prijatelji i komšije svjedoče da je gdje god se pojavio unosio dozu radosti i topline, ostavljajući za sobom trag dobrote i ljudskosti. Posebno je volio prirodu, lov i vožnju motora – četvorotočkaš mu je bio jedan od omiljenih načina da osjeti slobodu i snagu života.
Iako je duže vrijeme vodio tešku borbu s bolešću, podnosio ju je lavovski – sa snagom, dostojanstvom i vjerom. Nije dopuštao da ga bolest slomi niti da mu oduzme osmijeh. Upravo zbog toga ga mnogi pamte kao primjer hrabrosti i ustrajnosti.
Nakon vijesti o njegovom preseljenju, društvene mreže ispunile su poruke saučešća i dove. Brojni prijatelji i poznanici pišu kako je Tutin izgubio jednog od svojih najomiljenijih ljudi. „Allah džennet da mu podari, a porodici sabur“ – ponavljaju mnogi, naglašavajući da je otišao čovjek koji je bio simbol vedrine i dobrote.
Ožalošćeni su njegov otac Ramuš, majka Ismeta, braća Senad i Sead, kao i mnogobrojna rodbina i prijatelji. Za njih gubitak Sadata znači prazninu koju će biti teško popuniti, ali i ostaje ponos što su imali sina, brata i rođaka koga je čitav kraj volio i poštovao.
