Novi Pazar – Islamski teolog i profesor Muhamed Demirović oglasio se putem Facebooka snažnom porukom podrške mladima iz Novog Pazara i drugih gradova Srbije koji, kako je istakao, posljednjih godinu dana vode “borbu za sve građane ove zemlje”, boreći se za istinu, pravdu i dostojanstvo.
Na svom facebook profilu je napisao sledece:
Prethodnih dana napisao sam nekoliko rečenica podrške velikoj žrtvi i pregalaštvu mladih iz Novog Pazara i drugih gradova Srbije, koji posljednjih godinu dana vode borbu za sve građane ove zemlje i — svjesno ili nesvjesno — provode riječi Vjerovjesnika, a.s.: „Najbolja borba je reći istinu nepravednom vladaru.“ (Ebu Davud, en-Nesa’i i Ibn Madže; sahih). Time sam pohvalio i podržao vrijednosti koje su potpuno u skladu s našom vjerom: hrabrost, ustrajnost, potragu za pravdom i boljim poretkom.
Istovremeno nisam se osvrtao na prateće detalje koji nisu u skladu s učenjem islama, kakvih, uostalom, imamo na svakom koraku, niti sam ijednom riječju podržao ili pohvalio bilo koji takav čin. I pored toga, pojavili su se oni čiji se „vrhunac džihada“ svodi na potvaranje svoje braće i sestara i na neumorno iskopavanje njihovih mahana. Umjesto da se raduju dobru i podupru ono što je ispravno, pribjegavaju potvorama i lažnom pripisivanju onoga što nijednim slovom nije rečeno.
Praksa Miljenika oba svijeta, neka je na njega Allahov mir i spas, bila je da u mnoštvu mana istakne makar i jedinu postojeću vrlinu; praksa mnogih danas jeste da u moru vrlina ističu jedinu postojeću manu.
Vjera nas uči da je čast svetinja: ogovaranje, potvaranje i javno sramoćenje nemaju ništa zajedničko s iskrenim savjetom i predstavljaju mnogo opasniji prijestup od onoga na koji se želi ukazati.
Zato nam Vjerovjesnik, a.s., poručuje: „Ko vidi nečiju sramotu (mahanu) pa je prikrije, kao da je oživio živo zakopanu djevojčicu.“ (Ahmed i Tirmizi; Tirmizi ga je ocijenio vjerodostojnim).
Zašto se ne upitamo: zar nismo svi zajedno odgovorni za propuste našeg društva i mladih? Zar nismo mi ti koji su ih trebali podučiti i ličnim primjerom pokazati ispravan bonton javnog angažmana? Umjesto toga, dobili su uvrede i odbačenost. Koliko je sličnih, pa čak i većih propusta u našoj rodbini, mahali, čaršiji — pa i kod mnogih od nas samih? Ako su mladi pogriješili u formi, ne smijemo previdjeti suštinu njihove namjere: da se bore za opće dobro, da traže pravedniji poredak i da štite dostojanstvo čovjeka. Ako zamjeramo njima zbog grešaka u formi, zašto ne zamjeramo sebi zbog odsutnosti u samoj suštini za koju se oni bore, a mi bismo trebali biti ispred njih?
Umjesto lova na mahane i pokušaja diskreditacije svakog neistomišljenika, potrebna nam je kultura odgovornosti i podrške. Ako već kritiziramo, neka to bude kritika koja liječi, a ne ranjava; koja vraća, a ne odbacuje; koja gradi, a ne ruši. Ispravan savjet znači: reći istinu, na pravi način, u pravo vrijeme, pravoj osobi — s ciljem popravljanja, a ne dokazivanja vlastite „nadmoći“ ili prikrivanja vlastitog kukavičluka da učestvuje u borbi.
Zašto se ne upitamo: gdje smo mi u odnosu na njihovu — po riječima Vjerovjesnika, a.s. — „najbolju borbu“? Gdje smo kada su krupne teme na stolu, kada se odlučuje o općoj sigurnosti, pravdi i budućnosti, i kada je potrebno rizikovati vlastiti komfor radi istine? Ako nismo spremni stati u saf s njima u borbi za bolju budućnost svih građana, teško da imamo pravo da iz toplih fotelja pridikujemo i „šejhujemo“.
Ako smo zaista iskreni, onda bi naši kriteriji trebali biti jasni: podržati svako dobro, ma od koga dolazilo; pogrešku ispravljati pravedno i blago, ali ne sramotiti i ne lomiti srca; početi s ispravljanjem krupnijih prijestupa, ma od koga dolazili, i ne reagirati selektivno. Hrabrost mladih na prvoj liniji nenasilnog otpora, trud roditelja i učitelja koji stoje uz njih — to su svjetionici koje ne smijemo gasiti nepravdom svojih jezika.
Neka nas Allah učini od onih koji prepoznaju i slijede istinu, podržavaju dobro i dobročinitelje, a grešku ispravljaju znanjem, pravednošću i blagošću. Neka nas sačuva od bolesnih srca koja se hrane tuđim mahanama i podari nam srca koja se hrane istinom, saburom i iskrenošću. A onima koji danas nose teret javne borbe za pravednije društvo — našoj omladini iz Novog Pazara i svih gradova Srbije — neka Allah učvrsti korak, popravi namjeru, podari uputu i umnoži nagradu.
