Autor Suad K Zoranić
Na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru odvija se situacija koja otvara pitanje pravde, sigurnosti i dostojanstva akademskih radnika. Docent Irfan Fetahović, dugogodišnji profesor na studijskom programu Softversko inženjerstvo, nalazi se u neizvjesnosti jer mu ugovor ističe 1. marta, a uprkos ispunjavanju svih uslova za reizbor, postupak još uvijek nije završen.
Fetahović nije samo nastavnik – on je kolega, mentor i neko ko je svojim znanjem, trudom i predanošću dao ogroman doprinos akademskoj zajednici i razvoju Univerziteta. Njegov rad prepoznat je kroz pozitivan izvještaj komisije, ali birokratska kašnjenja i netransparentne procedure dovele su ga u situaciju da ne zna hoće li moći nastaviti svoju misiju obrazovanja studenata.
Ovakav tretman nije slučajan propust – on je posljedica sistemske nebrige koju, svojim upravljanjem, potvrđuje rektorka Zana Dolićanin. Na slučaju Irfana Fetahovića još jednom je pokazala da ne misli dobro ne samo Univerzitetu, već ni svom narodu i svom gradu. Jer, ako jedan stručnjak Fetahovićevog kalibra, osoba koja je apsolutno posvećena svom poslu, mora da strahuje za radni status, onda je jasno da akademska zajednica u Sandžaku nije u sigurnim rukama.
Njegove kolege s katedre Softverskog inženjerstva ne kriju ogorčenost zbog ovakvog tretmana. U otvorenom pismu upravi Univerziteta ističu da se neizvjesnost oko njegovog radnog statusa mogla izbjeći da su konkurs i izborne procedure provedene na vrijeme. Oni podsjećaju da je ovakva praksa nažalost sve češća i da mnogi zaposleni tek u posljednjem trenutku saznaju hoće li moći nastaviti raditi. Ovakav odnos prema ljudima koji obrazuju generacije studenata nije samo birokratski propust – to je poruka da njihov trud i znanje nisu važni.
Posebno ih pogađa činjenica da se nastavnicima u ovakvim situacijama često nude poslovi koji nisu u skladu s njihovim kvalifikacijama, što oni smatraju ne samo ponižavajućim, već i pokušajem urušavanja digniteta akademskih radnika.
Akademska zajednica sada traži hitnu reakciju uprave Univerziteta i nadležnih institucija, jer iza svake birokratske odluke stoji čovjek, njegova porodica i njegov život. Jasno je da rektorka Dolićanin svojim odlukama ne želi dobro akademskoj zajednici u Sandžaku. Ostaje da se vidi hoće li nadležni pokazati odgovornost i stati u zaštitu profesora i nastavnika ili će dopustiti da akademska izvrsnost i posvećenost budu žrtve administrativnih igara.
I dok uprava Univerziteta još uvijek ne daje zvanične odgovore, Fetahović i njegove kolege čekaju – ne samo na rješenje ovog slučaja, već i na poruku da se njihov rad i dostojanstvo poštuju.