Novopazarka u Siriji: Priče koje ostaju urezane u dušu

Među hiljadama izbjeglica koje je srela, neke sudbine su je posebno pogodile.

– Srela sam ljude koji su nekada živjeli u luksuzu, imali sve, a sada godinama žive pod šatorima. Djeca im ne znaju za drugačiji život, odrasla su u uslovima koji su, za nas, nezamislivi. Nema vode, nema lijekova, nema sigurnosti. Gledati te majke koje nemaju ni osnovna sredstva da svom djetetu obore temperaturu, slušati ih kako pričaju o životu prije rata, pa se onda vraćaju u stvarnost improvizovanih skloništa – to su priče koje ostaju urezane u dušu – kaže ona.

Svaka humanitarna misija nosi svoje izazove, ali neke situacije ostavljaju trag koji ne blijedi. Možete li nam ispričati koji su bili najteži momenti?

– Najteži trenutak mi je bio kada mi je jedna djevojčica podigla haljinicu i pokazala bose noge, prekrivene ranama i modricama. Nije imala obuću, a tlo po kojem je hodala bilo je surovo. Taj prizor me je potpuno slomio. Isto tako, sjećam se sirotišta „Anda“, gdje sam upoznala djevojčicu bez noge i drugu bez ruke. Njihova ljepota i osmijesi u kontrastu s onim što su preživjele bili su mi najteža lekcija o ljudskoj patnji – prisjeća se Azra.

Život poslije humanitarnog rada: Može li se sve vidjeno zaboraviti?

– Više nisam ista osoba. Humanitarni rad nosi sa sobom osjećaj ispunjenosti, ali i tugu, težinu koju nije lako nositi. Kada jednom vidite takvu patnju, ne možete se samo vratiti u svakodnevnicu i ponašati se kao da ništa nije bilo – priznaje.

Uprkos svemu što su prošli, ljudi u Siriji i dalje pronalaze snagu da se bore za život.

– Njihova vjera u bolje sutra je nešto što me najviše zadivilo. Djeca se raduju malim stvarima, smiju se i kada nemaju ništa. Mi se često žalimo na sitnice, a oni, usred svega, ne gube nadu. To je ono što bismo svi trebali naučiti – da cijenimo ono što imamo, da budemo zahvalni i svjesni koliko je sloboda privilegija – zaključuje Azra.

Kada bi mogla poslati samo jednu poruku svijetu, kaže da bi to bila poruka djece Sirije.

– Imajte nadu i vjeru, bez obzira na sve. Jer, ako djeca koja su odrasla u ratu mogu vjerovati u bolje sutra, onda to možemo i mi – poručuje Azra Šemsović Hakić.

Udruženje En-Nisa nastavlja svoj rad, u tomu je akcija pomoći Siriji kao i Palestini. Poruke su jasne i dok sve ove akcije i dobri ljudi rade jedno je sigurno – svijet ne smije zatvoriti oči pred patnjom nevinih.