Novi Pazar — Profesor Elijas Rebronja podsjetio je da je priznati istoričar Ejup Mušović još ranije prikupio značajan broj dokumenata o Dubrovčanima u Novom Pazaru, ali da ih nije stigao u potpunosti obraditi. I danas se u novopazarskom arhivu čuva deset registratora iz tog vremena, neiskorišćenih i bogatih podacima o stanovništvu, trgovini i stotinama dubrovačkih magacina u Pazaru. To, prema Rebronji, svjedoči o razmjerama trgovačke razmjene koja je postojala između Dubrovčana i ovog kraja.
Dubrovčani su, osim trgovine, imali i obavezu da redovno bilježe događaje i šalju izvještaje Dubrovačkoj republici. Upravo zahvaljujući tim zapisima, prvi pisani podaci o Novom Pazaru danas se pronalaze u dubrovačkim arhivima.
Budmanijevi zapisi – most između jezika i trgovine
Profesor Rebronja priredio je i objavio „Novopazarske zapise“ Sime Budmanija, dubrovačkog trgovca koji je tokom 18. vijeka proveo oko petnaest godina u Novom Pazaru. Budmani je u svojim rukopisima beležio reči i izraze koje je svakodnevno slušao, dajući im objašnjenja na italijanskom i latinskom jeziku.
„Budmani nije bio lingvista, već trgovac. Pisao je reči koje su mu bile potrebne u poslu, ali i običaje važne za trgovinu – kako se obratiti vlastima, kako poštovati lokalne običaje, pa čak i mudre izreke. Vjerujem da je zapisao na hiljade reči, ali je do nas stiglo svega osam stranica“, objašnjava Rebronja.
Iako je mali broj stranica sačuvan, njihova vrijednost je izuzetna. U njima se nalaze izrazi jedinstveni za novopazarski govor, poput riječi „odiva“ (rođaka koja je udajom uzela prezime muža), koja se ne može naći ni u jednom drugom rječniku. Budmanija su u svojim radovima citirali i Vuk Karadžić i Đuro Daničić, što potvrđuje važnost ovih zapisa za razvoj srpske i južnoslovenske leksikografije.
Elijas Rebronja
Prvi rječnik prije Vuka Karadžića
Prema Rebronjinim riječima, „Novopazarski zapisi“ nastali su petnaest godina prije Vukovog rječnika, što ih čini prvim pravim rječnikom na prostoru Srbije, Hrvatske, Bosne i Crne Gore. Ovi zapisi ne govore samo o jeziku, već i o njegovom obliku u tom vremenu, otkrivajući da li je tada dominirao jekavski ili ekavski govor.
„Stanovništvo koje je tada živelo bilo je autohtono, a jezik je bio njihov. Ti zapisi nemaju veze sa Turcima, već s našim jezikom“, ističe Rebronja.
Jezik kao poruka predaka
Rebronja naglašava da je jezik mnogo više od komunikacijskog sredstva – on nosi genetsku poruku predaka i otkriva duboke slojeve prošlosti. „Svaka reč krije deo istorije. Recimo, izraz ‚kamen ti u usta‘, koji se i danas koristi u selima oko Novog Pazara, potiče od običaja Gota da se pokojniku stavlja kamen u usta kako se ne bi povampirio. Jezik nas može vratiti 100, 200, pa i 1.000 godina unazad“, zaključuje on.
Promocija knjige „Novopazarski zapisi“ organizovana je i u Bijelom Polju, gdje je istaknuto da ovo djelo ne predstavlja samo lingvistički dokument, već i dragoceno svjedočanstvo kulturne i trgovačke prošlosti Sandžaka.
Slušajte emisiju
