Braćak, Gornja Pešter – Usred prostranih, vjetrovitih pašnjaka Gornje Pešteri, smjestilo se selo Braćak, simbol postojanosti i upornosti u očuvanju stočarske tradicije. Iako zaboravljeno od moderne infrastrukture i često zanemareno od strane vlasti, Braćak i dalje ponosno čuva duh prošlih vremena, zahvaljujući ljudima poput Senada Ćosovića.
Senad, vrijedan domaćin, svoj život je posvetio ovčarstvu. „Navikli smo na ovakav život. Nije lako, ali je lijepo. Ovdje je priroda čista, Bogom data za stočarstvo“, kaže dok promatra svoje stado koje broji oko 200 ovaca. Nekada je selo bilo dom za nekoliko hiljada ovaca, ali danas ih ima tek 300–400.
Bez državnih subvencija i podrške mljekare „Zornić“, Senad priznaje da bi stočarstvo u ovom kraju bilo na ivici opstanka. „Subvencije spašavaju stočarstvo. Da njih nema, ovdje ne bi ostala ni ovca ni krava“, naglašava, dodajući zahvalnost Zornićima na redovnom otkupu mlijeka.
Među izazovima s kojima se suočava selo su loši putevi, odlazak mladih i nedostatak ulaganja. „Da se povežu ova sela sa Pazarem, možda bi omladina ostajala. Ovako, sve ode. Ovdje bi se moglo lijepo živjeti, ali bez pomoći države – teško“, ističe Senad.
Unatoč svim nedaćama, Senad ne gubi nadu. Svakog jutra ustaje u pet, sa sinovima čuva stado, a sve što ima, stekao je vlastitim rukama. „Nisam se nikada stidio ovoga posla. Čuvam svoje, ne tuđe. To je častan posao.“
Njegova priča odiše sjećanjima na prošla vremena, kada su pašnjaci bili puni čobana, a omladine „k’o vojske“. Danas su ostala tek trojica pastira, ali duh zajedništva i dalje živi.
Senad ima sedmoro unučadi i vjeruje da Pešterska visoravan ostaje „poseban svijet“, kojeg razumiju samo oni koji ga istinski dožive. „Ljudi su ovdje dobri, gostoljubivi, mudri. Ima omladine koja se i vraća, gradi kuće u selima, jer srce ih vuče nazad.“
Braćak možda jeste daleko od gradskih centara, ali je blizu prirodi i ljudskom srcu. Zahvaljujući ljudima poput Senada Ćosovića, tradicija i nada nastavljaju da žive.
Pogledajte video prilog ispod teksta.
