Ako ste ikada sanjali da budete deo obrazovnog sistema u kojem portir ima veću moć od profesora, a šef studijskog programa deluje kao lokalni knez u svom feudu – čestitamo, Državni univerzitet u Novom Pazaru (poznatiji kao Doličanin Univerzitet) je pravo mesto za vas!
Na ovom prestižnom (i formalno državnom) fakultetu, obrazovna hijerarhija je elegantno preokrenuta: studenti su zbunjeni, asistenti zastrašeni, profesori šikanirani, a odluke se donose u hodnicima – ili još bolje – na portirnici. U najnovijoj epizodi ovog tragikomičnog univerzitetskog teatra, asistenti i profesori koji su želeli da prisustvuju ispitima zaustavljeni su na ulazu od strane portira koji je – ni manje ni više – dobio naređenje da ih ne pušta unutra.
Jer naravno, na Doličanin Univerzitetu portir zna više od nastavničkog veća.
I dok neki veruju da obrazovne ustanove treba da budu bastioni znanja i slobodne misli, DUNP pod vođstvom porodice Doličanin funkcioniše po mnogo efikasnijem modelu:
- Jedan vodi studijski program,
- Drugi kontroliše kadrovske procese,
- A zajedno – tvrde profesori – vrše sistematski mobing nad neistomišljenicima.
Ne slažeš se? Izneo si kritiku? Očekuj portirsku blokadu, disciplinsku meru, ili možda elegantnu pretnju otkazom. Jer ko si ti da dovodiš u pitanje genijalnost sistema u kojem dva čoveka drže ispite iz 34 predmeta, a ostatak nastavnog kadra je nepotrebna buka?
Profesori i asistenti, po svemu sudeći, služe kao ukrasni deo spiska, tu da bi neko mogao da ih potpiše kada zatreba – jer ih svakako nema na ispitima. A i zašto bi bili? U sistemu gde sve funkcioniše „na daljinu“, čak i akademska sloboda ide offline.
Ali prava akademska groteska ne završava se tu. Ispiti se više ni ne održavaju na univerzitetu. Nastava i ispitni rokovi se po pravilu „odrađuju“ nezakonito u osnovnim školama, sportskim salama, pa čak i u prostorijama bolnica. Jer zašto da se mučimo sa zakonima i akreditacijama kad možemo da glumimo univerzitet po hodnicima državnih institucija?
Sve u svemu, Državni univerzitet u Novom Pazaru više liči na feudalno imanje nego na visokoobrazovnu ustanovu. Odluke se ne donose po statutu, već po ličnim simpatijama. A ako se zamerite pogrešnoj osobi, lako možete izgubiti pristup ne samo nastavi, već i stepeništu.
Kraj ove akademske parodije još se ne nazire, ali jedno je jasno – dok Dolićani „vode“ univerzitet, od znanja neće ostati ni Z.