Otvoreno pismo muslimanke iz Beograda: „Poniženje nije pjesma – to je ideologija“

Nakon snimka na kojem pravoslavni teolog i političari pjevaju četničku pjesmu, Lejla H. Alomerović pozvala na odgovornost i osudila tišinu društva

Beograd – Dok Srbija i dalje pokušava njegovati imidž multikonfesionalnog i tolerantnog društva, snimak u kojem visoki politički i vjerski predstavnici pjevaju pjesmu sa duboko uvredljivim stihovima prema muslimankama, izazvao je zgražavanje među građanima islamske vjeroispovijesti. Među njima, posebno je snažan i dostojanstven odgovor stigao od Lejle H. Alomerović, muslimanke iz Beograda, koja je uputila otvoreno pismo javnosti.

U pismu koje se ubrzano širi društvenim mrežama, Lejla ne krije razočaranje zbog atmosfere prešutne podrške diskriminaciji.

„Ta pjesma nije folklor. Ona je naslijeđe ideologije koja je ostavljala nesreću i ponižene žene. To nije izraz ljubavi, već simbol asimilacije, porobljavanja i nasilja,“ istakla je Alomerović, reagujući na stihove iz pjesme: „Turkinja se pred džamijom klela da je samo Srbina voljela.“

Ona naglašava da je riječ o poruci koja ženama muslimankama poručuje da nisu vrijedne sve dok se ne odreknu svog identiteta.

„To je stih koji šalje poruku da muslimanka vrijedi samo ako pogazi svoju vjeru, svoje dostojanstvo i klekne pred tuđim narativom,” piše Alomerović, ističući da ovakav govor nije ni sporadičan ni bezazlen, već institucionalno tolerisan kada dolazi iz usta onih koji imaju javni i moralni autoritet.

Gdje su oni koji uvijek govore o dijalogu?

U svom pismu, Lejla H. Alomerović se obraća i brojnim društvenim akterima, čija šutnja sada – kako tvrdi – postaje ideološki izbor.

„Gdje su sada organizacije za ljudska prava? Gdje su feminističke grupe koje inače ustaju u ‘zaštitu ženskog dostojanstva’? Gdje su lideri međuverskog dijaloga?“ pita ona, naglašavajući da se solidarnost ne smije mjeriti vjerom, već osnovnim ljudskim pravima.

Vjera nije ideologija krvi

Alomerović podsjeća da muslimanke ne traže privilegije, već dostojanstvo koje pripada svakom građaninu, bez obzira na vjeru.

„Naše dostojanstvo se ne mjeri time koga volimo, već time kako vjerujemo i kome se klanjamo. A mi se klanjamo Jednom Bogu, a ne ideologiji krvi, zemlje i moći,“ poručuje, ističući da istinska religija ne može stajati uz govor mržnje.

Na kraju pisma, upućuje jasan zahtjev:

„Očekujem izvinjenje. Očekujem osudu. Očekujem da se takvo ponašanje nikada više ne ponovi. Ovo nije poruka mržnje, već svjedočanstvo savjesti,“ zaključuje Lejla H. Alomerović.

Njene riječi su poziv svima – i vjernicima i nevjernicima – da zastanu, osvrnu se i zapitaju: da li je tišina znak mira, ili saučesništva?

Nakon snimka na kojem pravoslavni teolog i političari pjevaju četničku pjesmu, Lejla H. Alomerović pozvala na odgovornost i osudila tišinu društva