Bizarni performans ispred državne institucije otvorio pitanje – da li je riječ o neznanju, provokaciji ili poruci s namjerom?
Ispred Narodna skupština Srbije, na prostoru koji je posljednjih dana pretvoren u improvizovano političko okupljalište, odigrala se scena koja je izazvala zgražavanje, nevjericu i duboku nelagodu među građanima – posebno među Bošnjacima.
Grupa učesnika takozvanog „Ćaci“ okupljanja pojavila se sa fesovima na glavama, dok su istovremeno pekli prase – čin koji je za muslimane religijski zabranjen, ali i simbolički duboko uvredljiv kada se poveže s islamskim obilježjima.
Za jedne – „šala“.
Za druge – „performans“.
Za mnoge – poruka koja ne može biti slučajna.
Fes nije karnevalska rekvizita.
Za Bošnjake, ali i širi islamski svijet, on je dio identiteta, historije i dostojanstva. U kontekstu u kojem se koristi uz pečenje svinjetine – namirnice strogo zabranjene u islamu – ovakav prizor prevazilazi granice humora.
To više nije satira.
To je ismijavanje vjerskih osjećaja.
Posebno zabrinjava činjenica da se sve dešava ispred najviše zakonodavne institucije države, bez ikakve reakcije nadležnih organa.
TIŠINA INSTITUCIJA – NAJGLASNIJA PORUKA
Nijedna državna institucija do sada se nije oglasila.
Nema osude.
Nema objašnjenja.
Nema distance.
U zemlji u kojoj se često poziva na „međunacionalni sklad“ i „evropske vrijednosti“, ovakva tišina šalje poruku da su uvrede prihvatljive – dok ne pogađaju većinu.
Jer Bošnjaci u Srbiji nisu folklor.
Nisu kostim.
Nisu predmet političke zabave.
U regionu sa teškim historijskim iskustvom, gdje simboli često nose više značenja nego riječi, ovakvi prizori ne mogu se posmatrati izolovano.
Oni podsjećaju.
Oni provociraju.
I oni bude strahove koje društvo nikada do kraja nije izliječilo.
Na drštvenim mrežama brojni građani, aktivisti i novinari ocjenjuju da je riječ o svjesnoj provokaciji, usmjerenoj ka muslimanskoj zajednici, ali i ka svima koji vjeruju da javni prostor mora imati granice.
„Možete se ne slagati politički, ali ne smijete gaziti tuđe dostojanstvo“, poručuju korisnici.
Ako se ovakvi prizori relativizuju kao „performans“, otvara se opasan prostor u kojem je sve dozvoljeno – dok nekog ne zaboli.
A Bošnjake je – zaboljelo.
Jer ovo nije bio samo roštilj.
Ovo je bio simbolički čin na pogrešnom mjestu, u pogrešno vrijeme i sa previše značenja da bi bio slučajan.
