Na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru odvija se situacija koja otvara pitanje pravde, sigurnosti i dostojanstva akademskih radnika. Docent Irfan Fetahović, dugogodišnji profesor na studijskom programu Softversko inženjerstvo, nalazi se u neizvjesnosti jer mu ugovor ističe 1. marta, a uprkos ispunjavanju svih uslova za reizbor, postupak još uvijek nije završen. Njegove kolege i akademska zajednica sada otvoreno postavljaju pitanje – zašto se na DUNP-u sistematski ugrožavaju profesionalci koji su posvećeni radu i studentima?
Njegove kolege sa studijskog programa Softversko inženjerstvo ne kriju ogorčenost zbog ovakvog tretmana. U otvorenom pismu upravi Univerziteta ističu da se neizvjesnost oko njegovog radnog statusa mogla izbjeći da su konkurs i izborne procedure provedene na vrijeme. Oni podsjećaju da je ovakva praksa nažalost sve češća i da mnogi zaposleni tek u posljednjem trenutku saznaju hoće li moći nastaviti raditi.
Posebnu težinu ovom slučaju daje činjenica da je uvaženi kolega, dr Emir Ugljanin, u mejling komunikaciji, u kojoj učestvuje blizu 140 nastavnika i saradnika DUNP-a, poslao snažnu poruku podrške Fetahoviću. U svom obraćanju, Ugljanin je istakao:
„Da smo pravovremeno reagovali na nepravde koje su se dešavale našim kolegama, vjerovatno bismo danas bili u drugačijoj situaciji. Pravda se brani pred tuđim vratima, jer kada dođe do nas, često je prekasno za reakciju.“
Oni koji su pružili podršku Fetahoviću ističu da to nije samo pitanje njegovog radnog mjesta, već širi problem akademske zajednice. Smatraju da je akademska zajednica dužna da reaguje na ovakve izazove u cilju očuvanja profesionalnih i etičkih standarda.
Ipak, mnogi se ne usuđuju da javno govore o problemima. Strah od gubitka posla, finansijske obaveze i pritisak sistema sprječavaju mnoge da iskažu svoje mišljenje. Ovakva atmosfera neizvjesnosti i straha postala je svakodnevica na Univerzitetu.
Posebnu odgovornost u cijeloj situaciji snosi rektorka Zana Dolićanin, koja je još jednom pokazala da ne misli dobro ne samo Univerzitetu nego ni svom narodu i svom gradu. Stručnjak kakav je Irfan Fetahović, osoba apsolutno posvećena svom poslu i studentima, zaslužuje akademsko okruženje u kojem će moći da nastavi rad bez opstrukcija i birokratskih igrarija. Umjesto da se štite najbolji kadrovi, birokratija rektorke Dolićanin direktno urušava akademsku zajednicu u Sandžaku.
- „Nema tog zvanja koje je vrijedno uništavanja našeg mentalnog zdravlja i nemogućnosti da se za godinu dana pogledamo u ogledalo i objasnimo zašto smo ćutali,“ poručuju njegove kolege, naglašavajući da ovo nije samo pitanje jednog čovjeka, već sudbina cijele akademske zajednice.
Akademska zajednica sada traži hitnu reakciju uprave Univerziteta i nadležnih institucija, jer iza svake birokratske odluke stoji čovjek, njegova porodica i njegov život. Jasno je da rektorka Dolićanin svojim odlukama ne želi dobro akademskoj zajednici u Sandžaku. Ostaje da se vidi hoće li nadležni pokazati odgovornost i stati u zaštitu profesora i nastavnika ili će dopustiti da akademska izvrsnost i posvećenost budu žrtve administrativnih igara.
Dok Univerzitet ćuti, podrška Irfanu Fetahoviću raste, a akademska zajednica poručuje:
„Ovi studenti su me oslobodili, ja se više u stanje potlačenosti ne vraćam.“
, a zatim 