Tuzla – Stravični detalji iz slučaja koji je potresao Bosnu i Hercegovinu otkrivaju razmjere organizovanog zlostavljanja i trgovine ljudima u kojem su učestvovali policajci, univerzitetski profesor i lokalni biznismeni. Prema informacijama iz istrage, dvije maloljetnice rođene 2009. godine bile su mjesecima seksualno iskorištavane, a njihova svjedočenja otkrivaju jezive metode pritiska, prijetnji i zloupotrebe moći.
U akciji Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona uhapšeno je osam osoba, među njima i četiri policijska službenika: inspektor Policijske uprave Kalesija Besim Kopić, načelnik Odjeljenja kriminalističke policije Živinica Miralem Halilović, te policajci Jasmin Modrić i Dževad Požegić.
Pored njih, uhapšeni su i univerzitetski profesor i bivši državni zastupnik Zijad Jagodić, kao i Sulejman Šehić i Nedim Avdić.
Prema tvrdnjama žrtava, upravo je Kopić bio “glavni” u lancu, ugovarao klijente i uzimao “proviziju” od 50 do 100 KM po mušteriji, dok su cijene seksualnih odnosa iznosile između 150 i 500 KM.
Prema iskazima maloljetnica, Kopić im je nudio drogu, prijetio im zatvorom i ucjenjivao ih, koristeći svoj službeni položaj i veze u policiji.
Nakon bijega iz doma za nezbrinutu djecu u Tuzli, djevojčice su pristale na ponudu za “posao u kafiću”, ali je sve ubrzo preraslo u prisilnu prostituciju.
Jedna od žrtava svjedočila je da ju je Kopić upoznao s Jagodićem, koji joj je nakon više susreta poklonio automobil Audi A3. Kopić ih je vozio do apartmana “In Vivo” u Živinicama, gdje su se odvijali odnosi uz novčane naknade.
Iskazi žrtava potvrđuju da su pojedini policajci ne samo znali da su djevojčice maloljetne, već su ih i sami seksualno iskorištavali.
Halilović je, prema navodima, dolazio u službenom vozilu, dok je Modrić bio zadužen da ih “štiti”, vozi i nalazi mušterije među kolegama iz policije.
Jedna od djevojaka izjavila je da su se u apartmanima sastajali i “poznati ljudi iz zajednice”, a kada bi ih policija zaustavila na cesti, poziv jednome od trojice – Besimu, Miralemu ili Jasminu – bio je dovoljan da ih puste.
U svjedočenjima se navodi da je univerzitetski profesor Zijad Jagodić plaćao između 500 i 800 KM za seksualne odnose, iako je znao da su djevojke maloljetne.
Pored toga, dao im je automobil na korištenje, koji su one vozile kroz Tuzlu i Živinice bez posljedica – jer ih, kako tvrde, “policija nije smjela zaustaviti”.
Druga žrtva je navela da im je Kopić nabavljao drogu “speed” preko izvjesnog Sulejmana Šehića, vlasnika prodavnice autodijelova, koji je također učestvovao u iskorištavanju djevojčica.
Kroz mrežu su bile “uvezane” i druge osobe, uključujući ugostitelje i privatnike. Kopić je prijetio da će ih “poslati u maloljetnički zatvor” ukoliko ne poslušaju naređenja.
Tužilaštvo Tuzlanskog kantona potvrdilo je da su iskazi žrtava potkrijepljeni forenzičkim vještačenjem njihovih telefona.
U njima su pronađeni kontakti i komunikacija sa svim osumnjičenima: Besimom Kopićem, Zijadom Jagodićem, Jasminom Modrićem, Miralemom Halilovićem, Dževadom Požegićem i drugima.
Analizom su pronađeni i screenshots, fotografije, video-snimci te poruke putem Viber i WhatsApp aplikacija koje potvrđuju njihove iskaze.
Ovaj slučaj, koji mediji nazivaju “tuzlanskim hororom”, duboko je potresao javnost i otvorio pitanje odgovornosti sistema.
Kako je moguće da maloljetne žrtve mjesecima budu zlostavljane od strane onih koji bi ih trebali štititi?
Sada se čeka odluka Kantonalnog suda o pritvoru osumnjičenih, dok građani širom BiH traže najstrože kazne i sistemsku zaštitu djece od predatorskih mreža koje se skrivaju iza znački, diploma i funkcija.
