Rudarenje na Rogozni – Zlatna šansa ili ekološka katastrofa?

Planina Rogozna, smještena u blizini Novog Pazara, našla se u centru pažnje nakon što su najnovija istraživanja australske kompanije Strickland Metals otkrila značajne rezerve zlata i bakra. Prema preliminarnim podacima, nalazište Jezerska rijeka pokazuje visok potencijal za rudarsku eksploataciju, što bi moglo donijeti značajne ekonomske promjene u regionu. Međutim, otvaranje rudnika neizbježno pokreće pitanje ekoloških posljedica i dugoročnog utjecaja na životnu sredinu.

Zlato i bakar – prilika za razvoj ili rizik za prirodu?

Rudarska industrija često se predstavlja kao pokretač ekonomskog razvoja, posebno u nerazvijenim područjima gdje može donijeti nova radna mjesta i ulaganja. U slučaju Rogozne, otvaranje rudnika moglo bi značiti finansijski podsticaj za Novi Pazar i okolne opštine, uz potencijalni rast pratećih industrija.

Međutim, iskustva drugih zemalja pokazuju da rudarenje zlata i bakra nosi ozbiljne ekološke rizike. Ovi procesi često uključuju intenzivno iskopavanje, upotrebu toksičnih hemikalija i stvaranje velikih količina otpada, što može dovesti do dugotrajnih posljedica po ekosistem. Ključna pitanja koja se postavljaju su:

• Kako će se rudarenje odraziti na vodene resurse u regionu?
• Hoće li lokalne šume i biodiverzitet pretrpjeti nepovratne gubitke?
• Postoji li realan plan za sanaciju terena nakon završetka eksploatacije?

Zagađenje voda – najveća prijetnja za Novi Pazar i okolicu

Jedan od najvećih problema rudarenja zlata jeste zagađenje vodotokova. U mnogim rudnicima širom svijeta koristi se cijanid za izdvajanje zlata iz rude, što može imati katastrofalne posljedice po vodene resurse ako dođe do curenja ili nepravilnog odlaganja.

Na području Rogozne nalaze se izvorišta pitke vode koja su ključna za snabdijevanje Novog Pazara i okolnih sela. Stručnjaci upozoravaju da bi čak i najmanji incident mogao dovesti do kontaminacije rijeka i podzemnih voda, čime bi se ugrozilo zdravlje stanovništva. Osim cijanida, eksploatacija bakra podrazumijeva ispiranje rude sumpornom kiselinom, što dodatno povećava rizik od zagađenja tla i vode.

Uništavanje šumskih ekosistema i gubitak biodiverziteta

Planina Rogozna poznata je po bogatim šumskim prostranstvima i raznovrsnom biljnim i životinjskom svijetu. Otvaranje rudnika značilo bi masovno krčenje šuma kako bi se napravili putevi, radne platforme i prostori za rudarsku infrastrukturu.

Ovo ne samo da bi smanjilo površinu pod šumom, već bi narušilo ekološku ravnotežu i ugrozilo brojne vrste koje zavise od ovog staništa. Gubitak vegetacije može dovesti do erozije tla, povećanja temperature i promjena u mikroklimi, čineći područje manje pogodnim za poljoprivredu i tradicionalne načine života lokalnog stanovništva.

Zagađenje zraka i zemljišta – dugoročne posljedice

Rudarska industrija poznata je po velikoj emisiji prašine i toksičnih gasova, što može imati ozbiljne posljedice po kvalitet zraka. Tokom procesa eksploatacije, u atmosferu se oslobađaju teški metali poput arsena, olova i žive, koji se mogu nataložiti u zemljištu i poljoprivrednim kulturama.

Stanovnici koji žive u blizini rudnika u drugim dijelovima svijeta često se suočavaju s povećanom stopom respiratornih bolesti, kožnih problema i drugih zdravstvenih tegoba. Ako se ne uvedu stroge mjere kontrole emisija, rudnik na Rogozni mogao bi postati ozbiljna prijetnja po zdravlje ljudi u okolini.

Geološka nestabilnost i opasnost od klizišta

Još jedan značajan problem rudarenja u planinskim predjelima jeste povećan rizik od klizišta i urušavanja tla. Duboko iskopavanje može narušiti stabilnost zemljišta, što može dovesti do odrona koji ugrožavaju infrastrukturu i obližnja naselja.

Pitanje koje se postavlja jeste da li je vlada Srbije spremna da postavi stroge geološke i ekološke standarde kako bi se osigurala bezbjednost lokalne zajednice.

Postoji li alternativa rudarenju?

Dok investitori i vlasti vide rudarenje kao priliku za ekonomski razvoj, ekološki aktivisti i dio stručne javnosti pozivaju na alternativne strategije razvoja ovog regiona.

• Ekoturizam i održiva poljoprivreda – Rogozna ima potencijal da postane destinacija za planinski turizam, planinarenje i lov, što bi moglo donijeti dugoročne ekonomske koristi bez uništavanja prirodnih resursa.
• Zeleni razvojni projekti – Umjesto rudarenja, moguće je ulagati u obnovljive izvore energije, kao što su solarni i vjetroparkovi, koji bi mogli donijeti posao lokalnom stanovništvu bez ugrožavanja životne sredine.

Zaključak – Da li će Rogozna postati žrtva rudarenja?

Otkriće zlata i bakra na Rogozni svakako je značajno sa ekonomske strane, ali donosi i niz ozbiljnih ekoloških dilema. Iskustva drugih zemalja pokazuju da rudarski projekti rijetko donose dugoročnu korist lokalnim zajednicama – naprotiv, često ostavljaju uništene ekosisteme, zagađene rijeke i osiromašeno stanovništvo.

Ključno pitanje je da li će srpske vlasti postaviti visoke ekološke standarde i osigurati transparentnost ovog projekta. Lokalna zajednica zaslužuje da zna kakve posljedice može očekivati i da li će biti uključena u proces donošenja odluka.

Ako se rudarski projekat ne vodi odgovorno i uz poštovanje svih ekoloških standarda, Rogozna bi mogla postati još jedna ekološka crna tačka na Balkanu, sa dugotrajnim posljedicama koje bi nadjačale kratkoročne ekonomske koristi.