Prije tačno 33 godine, građani Bosne i Hercegovine su demokratski i mirno izrazili volju za slobodnom, nezavisnom i suverenom državom. 29. februara i 1. marta 1992. godine, izlaskom na referendum i izglasavanjem nezavisnosti, oni su pokazali da je volja naroda jača od svih prepreka te da je sloboda vrijednost za koju se uvijek isplati boriti.
Na referendum je izašlo 2.073.568 glasača, a 99,7 posto njih glasalo je za “suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH + Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive”. Na referendum je izašlo oko 64,31 posto građana s pravom glasa, što je bio jasan i demokratski izraz volje naroda Bosne i Hercegovine.
Ova odluka bila je neminovna nakon što je Slobodan Milošević, sa svojom destruktivnom politikom, godinama podrivao temelje Jugoslavije, dok su Slovenija i Hrvatska koračale putem nezavisnosti. Za Bosnu i Hercegovinu, proglašenje samostalnosti nije bilo samo politički čin – bio je to sudbinski trenutak koji je ubrzo postao borba za goli opstanak, borba koju su svojim životima morali braniti najhrabriji sinovi i kćeri ove zemlje.
Nedugo nakon proglašenja nezavisnosti stiglo je i međunarodno priznanje. Dana 22. maja 1992. godine, ispred zgrade Ujedinjenih nacija zavijorila se zastava sa šest zlatnih ljiljana na bijelom platnu – simbol slobodne i suverene Bosne i Hercegovine. No, iako je svijet priznao njeno postojanje, nije pružio ruku pomoći. Naprotiv, država je ostavljena na milost i nemilost agresiji, dodatno oslabljena embargom na uvoz oružja, koji je nepravedno izjednačio agresora i žrtvu.
U tim ključnim trenucima, kada je opstanak naroda bio doveden u pitanje, nastala je Armija Republike Bosne i Hercegovine – kao izraz prkosa, kao štit pred uništenjem i kao jedina snaga koja je mogla osigurati da nezavisnost ne ostane samo neispunjena težnja. Žrtve i junaštvo građana, koji su u tim mračnim danima stali u odbranu domovine, ostaju vječni simbol nepokolebljive volje i hrabrosti da se sačuva sloboda i suverenitet.
Danas, više od tri decenije kasnije, ovaj datum nas podsjeća ne samo na naše zajedničko naslijeđe, već i na izazove s kojima se i dalje suočavamo. Bosna i Hercegovina je zemlja bogata različitostima, ali i zemlja koja se još uvijek bori protiv destruktivnih sila koje žele da je razbiju. Aktuelna situacija u zemlji, obilježena političkim zastojima i neslaganjima, nameće nam pitanje: jesmo li zaista ostvarili puni potencijal naše nezavisnosti?
Prvi mart nas poziva da se prisjetimo vrijednosti koje su nas spojile – slobode, jednakosti i zajedničkog cilja. To je dan koji nas podstiče da razmišljamo o odgovornosti koju svi nosimo prema budućim generacijama. Nezavisnost nije samo riječ iz historijskih knjiga; to je živa stvarnost koju moramo svakodnevno graditi i štititi.
U ovom trenutku, kada se suočavamo s brojnim izazovima, važno je da ne gubimo iz vida ono što nas čini jakima – naša raznolikost i sposobnost da zajedno prevaziđemo sve prepreke. Dan nezavisnosti nije samo prilika za sjećanje, već i za djelovanje. Moramo raditi na izgradnji društva koje će poštovati sve svoje građane, koje će pružati jednakost i pravdu za sve, i koje će biti temelj za stabilnu i prosperitetnu budućnost.
Neka ovaj 1. mart bude podsjetnik da je naša nezavisnost dragocjen dar, ali i obaveza. Obaveza da nastavimo raditi na boljoj BiH, gdje će svako dijete moći sanjati svoje snove bez straha, a svaki građanin osjećati da mu pripada pravo na dostojanstven život.
, a zatim 