Željeli bi da priupitamo Vahidina Melajca šta nam je nanijetio jer kod nas je situacija sve gora i gora.
Pirot sa sve izlijevanjem amonijaka ima zatrovan vazduh kao i Pazar. Zamisli Vahidine da imamo još i industriju koji bi nam hal bio. Išli bi svi u skafandere ako hoćemo da preživimo. Černobilj je za nas mala maca. Mi ne smijemo da otvorimo prozore da se proluftiramo. Živimo zadihtovani. Veš više ne sušimo napolju na žici. Djeca nam žive u ciklusima između inhalacija i gušenja. Onkoloških pacijenata imamo za izvoz.
Zbog svega prethodno rečenog htjeli bi da te pitamo #VahidinMelajac šta si nam nanijetio? Hoće li se ovo rješavati i kako? Jer ovako kako je sada nama je sigurnije u Kijevu nego u Pazaru. Halali što te smaramo, ali nužda nas je natjerala. Znam da si ti mislio da je politika da se smješkaš ljudima dok ideš pješačkom zonom i da im se pretvorno ljubazno pitaš. Dok ideš sa SDP bulumentom sa kahve na kahvu. Mi znamo da su te tako naučili velikani SDP-a kao što su Rasim i Meho. Ali politika je više od toga. To je javni posao gdje su ti građani poslodavci. I oni kao i svaki poslodavac imaju pravo da svog zaposlenog priupitaju o rezultatima njegovog rada. A vaši rezultati su katastrofalni kad je ekologija u pitanju. 14 godina ste na vlasti i ni na koga ne možete i nemate pravo da se vadite. Mi znamo da vama obraz ne smeta za mnogo šta. Ali, razumi ovo je pitanje života i smrti. Građani su doterani uza zid.
Autor je građanski aktivista i zastupnik Inicijative slobodnih građana (ISG) u Novom Pazaru, Aladin Paučinac
