Iako se razlike među religijama često ističu u javnom diskursu, svete knjige judaizma, kršćanstva i islama po jednom pitanju govore gotovo jedinstveno – svinjsko meso smatra se nečistim i zabranjenim za konzumaciju. Ta zabrana ima duboke teološke, ritualne i historijske korijene, a jasno je prisutna u Stari zavjet, Novi zavjet i Kur’an.
Stari zavjet: Jasna i izričita zabrana
U Starom zavjetu, posebno u Levitskom zakoniku, zabrana jedenja svinjskog mesa navedena je nedvosmisleno. Svinja se opisuje kao životinja koja, iako ima razdvojene papke, ne preživa, zbog čega se smatra ritualno nečistom.
„A svinja, iako ima papke razdvojene, ali ne preživa – za vas je nečista; mesa njezina ne jedite i strvine njezine ne dotičite.“
(Levitski zakonik 11:7–8)
Prorok Izaija dodatno povezuje konzumiranje svinjskog mesa s duhovnim posrnućem i Božijom kaznom, ukazujući da se zabrana ne odnosi samo na ishranu, već i na odnos vjernika prema Božijem zakonu.
„Oni koji jedu svinjsko meso i gadosti… svi će izginuti, govori Gospod.“
(Izaija 66:17)
U judaizmu, ova zabrana ostaje trajna i sastavni je dio košer propisa, koji jasno definišu šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno u svakodnevnom životu vjernika.
Novi zavjet: Kontinuitet bez izričitog ukidanja zabrane
U Novom zavjetu naglasak je često na duhovnoj čistoći i unutarnjoj vjeri, ali nigdje se izričito ne navodi da je zabrana svinjskog mesa ukinuta. Isus, kao Jevrej, živio je u skladu s Torom, a svinje se u evanđeljima spominju isključivo u negativnom kontekstu.
U priči o opsjednutom čovjeku, zli duhovi ulaze u krdo svinja, koje potom strada:
„A svinje navališe niz strminu u jezero i podaviše se.“
(Luka 8:33)
Za ranu kršćansku zajednicu, naročito među judeo-kršćanima, zabrana konzumiranja svinjetine ostala je dio vjerske prakse. Tek kasnija teološka tumačenja u pojedinim crkvama dovela su do njenog ublažavanja ili zanemarivanja u praksi, ali ne i do jasnog ukidanja u samim svetim tekstovima.
Kur’an: Jedna od najjasnijih prehrambenih zabrana
U islamu, zabrana svinjskog mesa spada među najjasnije i najčešće ponavljane prehrambene zabrane. Kur’an je navodi na više mjesta, bez ostavljanja prostora za različita tumačenja.
„Zabranjuje vam se strv, krv, svinjsko meso i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne Allahovo ime…“
(El-Maide, 5:3)
Slična formulacija nalazi se i u suri El-Bekare:
„On vam zabranjuje samo strv, krv, svinjsko meso i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne Allahovo.“
(El-Bekare, 2:173)
U islamskom učenju ova zabrana smatra se trajnom i univerzalnom, uz jedini izuzetak krajnje nužde, kada je život ugrožen.
Zajednička norma abrahamskih religija
Analiza svetih tekstova pokazuje da zabrana konzumiranja svinjskog mesa predstavlja zajedničku normu abrahamskih religija. Razlike se pojavljuju tek u kasnijim teološkim tumačenjima i praksama, dok izvorni tekstovi ostaju jasni i dosljedni.
Teolozi ističu da ova zabrana nije isključivo prehrambeno pitanje, već simbol poslušnosti, discipline i razlikovanja dozvoljenog od zabranjenog. Pored vjerskih razloga, u savremenim analizama često se spominju i zdravstveni i higijenski aspekti, koji su u drevnim vremenima imali poseban značaj.
Bez obzira na današnje razlike u praksi, Stari zavjet, Novi zavjet i Kur’an svrstavaju svinjsko meso u kategoriju zabranjenog. Ta činjenica podsjeća da su religije, koje se često posmatraju kroz prizmu razlika, u svojim temeljnim moralnim i etičkim porukama znatno bliže nego što se to na prvi pogled čini.
