Priča o američkom hirurgu Richardu Batisti ponovo je uzburkala javnost i društvene mreže širom svijeta. Batista je još 2001. godine donirao bubreg svojoj tadašnjoj supruzi Dawnell, spasivši joj život nakon što su joj prethodne transplantacije propale. Međutim, brak se ubrzo raspao, a tokom razvoda Batista je zatražio da mu supruga „vrati bubreg“ ili da mu isplati milion funti odštete. Sud je njegov zahtjev odbio, navodeći da organi nisu roba i da se ne mogu vraćati niti naplaćivati.
Par je u braku bio 18 godina i imaju troje djece. Batista je tada izjavio da se osjeća „izdano i poniženo“ jer je, osim ljubavi i zajedničkog života, supruzi dao i organ kojim joj je spasio život. Odluka suda izazvala je burne reakcije u javnosti, ali tek godinama kasnije, ova priča je postala viralna na društvenim mrežama, gdje korisnici komentarišu iz različitih uglova – od podrške do ironije.
Komentari: od empatije do sarkazma
Na Facebooku i drugim mrežama ljudi su iznosili lične priče, poređenja i duhovite opaske. Jedan korisnik napisao je:
„Apsolutno je u pravu… Ja sam platio liječenje tadašnjoj djevojci 75.000 eura, a ona je nakon toga otišla od mene. Zbog toga više nikada nikome neću pomoći.“
Drugi su reagovali kroz humor i ironiju:
„Moj drugar je tražio na sudu jednu sisu, pošto je platio silikone“, napisao je jedan komentator, dok je drugi dodao: „Ostavila bi ga ona i ranije, ali joj falio bubreg.“
Bilo je i onih koji su pokušali temu sagledati ozbiljnije. Jedna korisnica istakla je da humanost ne smije biti uslovljena zahvalnošću:
„To što si joj platio treba da bude dobro djelo, a ne obaveza da iz zahvalnosti ostane s tobom. To je balkanski ego – sve dok si dobar, tu sam, kad nisi, gotovo.“
Ipak, drugi su smatrali da zahvalnost mora postojati:
„Ne smatram da treba zbog toga da ostane s njim, ali vrati pare, zahvali se, dug postoji kad ti neko spasi život,“ napisao je jedan korisnik.
Dok jedni tvrde da je Batista imao puno pravo da osjeti izdaju nakon takvog čina, drugi podsjećaju da donacija organa nikada ne smije biti predmet finansijske nadoknade niti emotivne ucjene. Pravna struka je jasna – organi se doniraju, ne prodaju, i ne mogu biti dio bračne imovine.
Ono što je najviše odjeknulo na mrežama jeste kontrast između humanosti i ljudske sebičnosti. Neki su ovu priču iskoristili da se našale na račun muško-ženskih odnosa, dok su drugi naglašavali ozbiljnu dilemu: da li se čin dobročinstva može ikada „naplatiti“ kroz zahvalnost ili trajnu obavezu?
Slučaj Batisti možda je star gotovo dvije decenije, ali i danas otvara pitanja o ljubavi, povjerenju i granicama žrtve u partnerskim odnosima. Ako je sud pravno zatvorio slučaj, društvena mreža ga je tek otvorila – i pretvorila u svojevrsno ogledalo društva u kojem su granice između šale i ozbiljnosti sve tanje.
