Tragična nesreća potresla je naselje Hodžići kod Doboja, gdje je jučer život izgubio 19-godišnji Mehmed Hasanamidžić. Mladić je stradao u obilježenom minskom polju dok je pokušavao vratiti koze koje su odlutale, potvrdili su iz Policijske uprave Doboj.
Ova tragedija, tri decenije nakon rata, ponovo je podsjetila na smrtonosno naslijeđe mina, koje i dalje odnosi živote u Bosni i Hercegovini.
Emotivni oproštaj učiteljice
Od Mehmeda se oprostila njegova bivša učiteljica Senada Džanić, koja ga je pamtila kao skromnog i zahvalnog dječaka. Njene riječi odzvanjaju tugom i osjećajem nemoći.
– Ne mogu da zaustavim suze. Danas je poginuo moj bivši učenik. Jedan trenutak, jedan korak, i više ga nema. Bio je dijete siromaštva, odrastao u teškim uslovima koje mnogi ne bi mogli ni zamisliti, a opet, pun poštovanja i zahvalnosti. Skroman, miran, povučen, tih… ali uvijek s osmijehom. Njegovoj porodici sam pomagala koliko sam mogla, a danas osjećam da nisam učinila dovoljno. Zauvijek će ostati u mom srcu, moje drago dijete. Neka mu je vječni rahmet, poručila je učiteljica.
Dodala je da Mehmedova najveća želja nikada nije bila ispunjena:
– Želio je svoju sobu, skromnu, ali da ima i on sobu. Nije dočekao da mu se želja ispuni.
Težak život porodice
Mehmed je bio najmlađe dijete samohrane majke Feride Hasanamidžić. Porodica je živjela u skromnim uslovima, a prema riječima komšija i poznanika, Mehmed je bio dječak koji je rijetko tražio nešto za sebe, ali je uvijek pomagao majci i braći.
Učiteljica Džanić ističe da Mehmedova životna priča simbolizira bolnu istinu – da djeca u Bosni i Hercegovini i danas ginu zbog posljedica ratova koji su davno završeni.
– Djeca ne bi trebala patiti kao što je moj Mehmed patio. Niko, a pogotovo djeca, ne bi smjeli umirati zbog ratova koji su prošli, a još uvijek ubijaju.
Sjećanje koje ostaje
Komšije i prijatelji opisali su Mehmeda kao vrijednog i tihog mladića, koji je, uprkos siromaštvu, uvijek imao osmijeh i dobru riječ. Njegova prerana smrt ostavila je duboku prazninu u selu Hodžići, ali i otvorila pitanje koliko još mladih života mora biti ugašeno prije nego što Bosna i Hercegovina bude u potpunosti oslobođena od mina.
– Spavaj dječače i oprosti dunjaluku, surov je. Uvijek ćeš ostati u mojim mislima i dovama, završila je svoj oproštaj učiteljica Džanić.
