Sarajevo – Posjeta Usamea Zukorlića Sarajevu i njegovo gostovanje u Klix Studiju otvorilo je više pitanja nego što je ponudilo odgovora. Kao Bošnjak i ministar u Vladi Srbije, od njega se s pravom očekuje više: da javno i nedvosmisleno imenuje odgovorne za loše odnose Bosne i Srbije, da osudi negiranje genocida, da traži izručenje ratnih zločinaca i da prestane glumiti diplomatu tamo gdje je potrebna građanska i politička hrabrost.
Uvijek “diplomata” kad treba braniti Beograd
Zukorlić se tokom cijelog intervjua uporno izmotava – izbjegava svaku oštru riječ na račun Beograda i Vučićeve politike. Na pitanje o odgovornosti za zamrznute odnose, ponavlja prazne fraze: “Nije moja uloga da presuđujem, ja sam tu da gradim mostove.” U prevodu, nije spreman da kao bošnjački predstavnik jasno kaže ono što svi znaju – ključni problem je sistemska politika Srbije prema Bosni i negiranje genocida.
Genocid? “Moj stav je poznat, ali…”
Na direktna pitanja o negiranju genocida u Srebrenici i odbijanju presuda Haškog tribunala, Zukorlić relativizuje: “Moj stav je poznat, ali cijelo društvo u Srbiji tako misli, i vlast i opozicija.” Ovdje on ne koristi svoju poziciju ni kao Bošnjak ni kao ministar da bar jasno i javno kaže – “Da, država Srbija je saučesnik u negiranju genocida i to je prepreka svakom pomirenju.” Umjesto toga, “pričajmo, dijalog je važan” – kao da je dijalog moguć bez istine.
Podrška Dodiku – Zukorlić je “slabost Bosne”, a ne Srbije
Posebno je skandalozna retorika kada pokušava odgovornost za susrete Vučića s bjeguncem od pravde, Miloradom Dodikom, prebaciti na “slabost institucija Bosne i Hercegovine”, a ne na beogradsku politiku koja direktno podriva suverenitet susjedne zemlje. Odbija da kaže ijednu kritičnu rečenicu o politici zvaničnog Beograda prema Republici Srpskoj, ponavlja da “on nije tu da osuđuje”, iako bi mu to trebala biti prva obaveza – ako zaista predstavlja svoj narod.
“Srpski svet” – umjesto opomene, izjednačavanje
Zukorlić minimizira opasnost “srpskog sveta”, upoređujući ga s bošnjačkom političkom dezorganizacijom, čime relativizuje ozbiljne prijetnje integritetu Bosne i Hercegovine i multietničkoj budućnosti regije. Izgleda da mu je lakše kritizirati bošnjačke lidere u Sarajevu nego Vučića i njegove političke partnere.
Ratni zločinci: Nema hrabrosti za zahtjev izručenja
Na pitanje o izručenju osuđenih ratnih zločinaca poput Novaka Đukića, Zukorlić bježi od odgovora, krije se iza mantre “o tome ćemo razgovarati kada bude dijalog”. Kao da dijalog i pravda nisu nerazdvojivi – pa bez suočavanja s ratnim zločinima nema normalizacije odnosa!
Šta je stvarni problem? Nedostatak hrabrosti ili svjesno čuvanje pozicije u Vučićevoj vladi?
Zukorlić je tipičan primjer “bošnjačkog ministra” kakvog Beograd voli – simbolična funkcija, bez suštinskog uticaja. Nema hrabrosti da zatraži ono što Bošnjaci očekuju: jasno priznanje genocida, izručenje ratnih zločinaca, prestanak podrške Dodiku, prekid miješanja u unutrašnju politiku Bosne i Hercegovine. Umjesto toga, nudi diplomatske floskule, izbjegava odgovornost i za sve nalazi opravdanje u slabostima drugih, dok prešućuje mane vlastite vlade.
Bošnjaci u Srbiji i Bosni zaslužuju više
Očekivati od Usamea Zukorlića hrabro suprotstavljanje režimu u kojem sjedi možda je iluzija. No, javnost ima pravo znati: dok god nema jasne, kritične i principijelne bošnjačke politike u Beogradu, prava i istina ostat će taoci “dijaloga bez sadržaja”. Bošnjaci zaslužuju ministra koji neće samo graditi mostove, nego će imati snage da jasno kaže – “Ovo je odgovornost Srbije, a istina i pravda su preduslov svakom pomirenju.” Pogledajte cijeli intervju ispod teksta.
>
