Život na Zanzibaru je potpuno drugačiji od onog u Sloveniji. Dan počinje u šest ujutro, završava s prvim zorom, a ljudi žive sporije, jednostavnije i opuštenije.
Upravo ta jednostavnost osvojila je Slovenku Valentinu Triler iz Medvoda, koja je nakon prve posjete ostrvu odlučila da se tamo preseli – i ostala. Danas, sa svojim suprugom, Zanzibarcem, gradi vlastiti resort i uči da je za sreću zapravo potrebno vrlo malo.
Valentina je prvi put otišla na Zanzibar 2021. godine, tokom epidemije koronavirusa. Dok je ostatak svijeta bio pod strogim mjerama, turisti su bili dobrodošli na ostrvu.
Tamo je pronašla ono što joj je do tada nedostajalo – jednostavnost života. „Nismo radili ništa posebno, samo smo jeli, pili, plivali i igrali karte. Ta jednostavnost mi je u tom trenutku najviše odgovarala. Shvatila sam da sam pronašla mjesto koje mi odgovara“, prisjeća se.
Nakon prvog boravka rodila se ideja da Zanzibar postane njen dom. Prvo je pokušala kupiti zemljište, zatim je istraživala razne opcije sa svojim prijateljima, a na kraju je sudbina donijela neočekivano – brak sa lokalnim stanovnikom. Danas ona i njen suprug žive na krajnjem sjeveru ostrva, u Nungwiju, gdje vode turistički biznis i pripremaju se za otvaranje vlastitog odmarališta.
„Imaju drugačiji stav prema životu“
„Oduvijek sam željela imati nešto svoje, prostor gdje mogu kombinovati posao i kreativnost. Plan je da do kraja godine otvorimo odmaralište gdje bismo, pored smještaja i izleta, nudili i umjetničke radionice i aktivniji oblik turizma“, objašnjava.
Život na Zanzibaru, kaže, ne može se porediti sa životom u Sloveniji. Dan počinje rano i završava se oko 18:30, kada padne mrak. Ljudi žive opuštenije, ne planiraju mnogo unaprijed i sve rješavaju na licu mjesta. „Uvijek pričam priču o svom mužu. Kada smo se prvi put upoznali i kada je morao kupiti četiri različite vrste eksera u prodavnici, otišao je kupiti svaku vrstu pojedinačno. Nama se čini apsurdnim, ali njima je to sasvim normalno.
Oni generalno imaju drugačiji stav prema životu i žive za danas. Ne razmišljaju o tome šta će sutra donijeti. Ako danas ofarbaju drvo, ne brinu se o njegovoj zaštiti ako sutra padne kiša. Čak i u kancelarijama se stvari često odugovlače. Morate ići u istu kancelariju nekoliko puta po jedan dokument jer između toga urade stotinu drugih stvari. Veliki dio stanovništva je neobrazovan.
Veliki uticaj islama
Ali primjećujem razliku između generacija – mlađi odrastaju uz internet i YouTube, otvoreniji su i mnogo znaju, dok je moja generacija prilično zaostala. Mnogo su uzeli od svojih baka i djedova, razmišljaju prilično stereotipno i tradicionalno. Uticaj muslimanske religije se snažno osjeća – nemam ništa protiv toga, ali to je zaista važan faktor koji oblikuje društvo“, kaže Valentina za SIOL portal.
Posebno je zanimljiva uloga žena. Naime, iako se brinu o kući i djeci, one su te koje upravljaju porodičnim finansijama. „Žene su velike šefice na Zanzibaru! Tanzanija je demokratska zemlja, a na njenom čelu je žena, predsjednica Samia. Zato me kolege vole zvati ‘Samia’ (smijeh, op.p.). I sama sam prilično ‘živahna’, jer bez toga nema reda.
Iako žene na Zanzibaru i dalje imaju tradicionalnu ulogu – puno djece, kućanski poslovi, briga o domu – novac im je obično na prvom mjestu. Čak i ako muž radi, a žena ne, ona će biti ta koja upravlja porodičnim finansijama. A to je, na svoj način, ogromna moć“, kaže Valentina.
Kada je riječ o ekonomiji, bijelci imaju kuće za odmor, restorane i trgovine, ali službene funkcije, uredi i birokratija ostaju u potpunosti u rukama lokalnog stanovništva. „To je logično – to je njihov sistem i njihova zemlja“, objašnjava Valentina. Za razliku od zapadnog svijeta, na Zanzibaru nema trgovačkih centara i konzumerističke svakodnevice. „Morate se osjećati pomalo kao nomad. Nekima se to sviđa, nekima ne. Ali poenta je u tome da shvatite – ne trebaju vam materijalna dobra da biste bili sretni. Sve je u pokretu i dovoljno je prepustiti se ritmu ostrva“, ističe on.
