Hamdo Fazlić, domaćin iz srca Sandžaka, živi u selu Ramoševo na Pešterskoj visoravni, gdje je poznat kao pravi primjer vitalnosti, istrajnosti i mudrosti. Njegovim riječima odisala je autentičnost i toplina, ona iskrenost koju imaju samo ljudi sa životnim iskustvom i preživljenim teškoćama.
Rođen u skromnoj porodici, Hamdo je ostao bez oca sa samo jedanaest godina. “Otac mi je umro kad sam imao jedanaest godina, pa sam morao sam za život da se borim. Sa majkom sam radio težak fizički posao, ona je žnjela žito, ja sam vezao snopove, sve da bismo preživjeli,” prisjeća se Hamdo.
Težak rad pratio ga je cijelog života. Kao mlad čuvao je tuđu stoku za sitnu nadnicu, a potom odlazio u Beograd tražeći bolju budućnost. “Radio sam i tamo za male plate, jeo suha ljeba, ali nisam se predavao. Ljeti sam odlazio u Makedoniju na košenje trave, pa bih se vraćao u Sandžak i nastavljao isti posao. Nije bilo lako, ali nisam odustajao,” priča Hamdo.
Uprkos svemu, Hamdo danas živi sa osmoro djece i čak osamnaestoro unučadi. U selu Ramoševo, poznatom po dobrom stočarstvu, Hamdo sa svojom porodicom nastavlja ovu tradiciju. “Imali smo dobrog bravnika, jednog smo prodali i Osmanu u Škrijelje, dvije godine je držao tog ovna i bio je zadovoljan. Bavimo se stočarstvom odvajkada, to nam je porodična tradicija.”
Govoreći o današnjim generacijama, Hamdo s osmijehom primjećuje da im je i pored mašina rad teži nego što je njemu bio nekada: “Cijelo ljeto sam ručno kosio i nije mi bilo teško, a sada njima teško i s mašinama.”
I pored visokih godina, Hamdo je vitalan i aktivan. “Imam osmoro djece, mnogo unučadi i praunučadi, svi pomažemo jedni drugima. Dobro sam, hvala Bogu, mada sam mnogo muke vidio. Sad je ipak bolje, sad se bolje živi”, završava svoju priču ovaj mudri čovjek iz Peštera.
Hamdo Fazlić je simbol autentične sandžačke mudrosti, vitalnosti i skromnosti, oličenje života kakvog je oblikovala priroda Pešterske visoravni.
, a zatim 