Od sjevera do juga Apeninskog poluostrva, Italija je jučer poslala poruku koja je odjeknula širom svijeta. U čak 75 gradova – od Rima, Milana i Torina, preko Đenove, Bolonje i Firence, pa sve do Barija i Palerma – radnici, studenti, nastavnici i obični građani zaustavili su svakodnevni život u znak solidarnosti s narodom Gaze.
Željeznice su stale, luke su utihnule, učionice su ostale prazne, a autoputevi blokirani. „Ako se genocid nastavlja, ne može biti posla kao i obično“, poruka je koja je ujedinila desetine hiljada ljudi različitih profesija i generacija. U tom trenutku Italija je disala kao jedno srce – za one koji u Gazi više ne mogu da dišu.
Slike koje slamaju i bude
U Milanu su, pred očima svijeta, dimne zavjese i zvuk sirena prekrili poruke mira i pravde. Demonstranti su, uprkos intervenciji policije, ponavljali riječi koje su odavno postale univerzalni krik: „Sloboda za Palestinu“. U Bolonji i drugim gradovima scene su bile slične – bol, gnjev i nada spojeni u jedan glas.
Francesca Albanese, specijalna izvjestiteljka UN-a, poručila je:
„Ostanite mirni, ne reagujte na provokacije. Sloboda za sve ne dozvoljava greške.“ Njene riječi odjeknule su kao podsjetnik da je borba za pravdu uvijek i borba za ljudskost.
Dok se italijanska vlada ogradila i pozvala na „red i mir“, obični ljudi su pokazali da solidarnost ne poznaje granice. Nisu štrajkovali samo zbog Palestine – štrajkovali su zbog svih majki koje sahranjuju djecu, zbog svih kuća pretvorenih u prah i zbog svih tišina koje su postale preteške.
Ovaj dan Italija će pamtiti kao trenutak kada su radnici, studenti i profesori odlučili da dignu glas umjesto onih čiji glas se ne čuje.
