Profesor bosankog i srpskog jezika i pisac Dino Lotinac (36) iz Sjenice bavi se pisanjem i istraživanjem bošnjačke književnosti i na taj način utiče na očuvanje i razvoj bošnjače kulture.
Autor je udžbenika za nastavu na bosanskom jeziku i nastavnik u sjeničkoj Osnovnoj školi “12. decembar”.
Kako bi se kultura Bošnjaka očuvala, Dino smatra da je važno da se ljudi njome bave, poezijom posebno, jer književna scena posljednjih godina u Sjenici nije značajno aktivna i nije iznjedrila nove autore.
“Mogu reći da se nakon Muhameda Abdagića u Sjenici nije pojavio pisac koji je pomjerio granice književnosti i ostavio izražen trag, ali je mnogo važno da se ljudi time bave. Oni koji imaju volje i dara da pišu bošnjačku književnost treba to i da čine, da je istražuju i da na taj način utiču na njeno očuvanje”, objašnjava Lotinac za portal Free media.
Interesovanje za književnost, u najmanju ruku, prevazilazi okvire posla kojim se Dino bavi. Naime, on je oduvijek namjeravao da se bavi istraživačkim radom u tom poslu, a bošnjačka književnost mu je kasnije postala zaseban dio interesovanja.
Nadovezuje se da je u njegovom opredjeljenju prevagnula ljubav prema pisanoj riječi, uz veliki uticaj djela sjeničkih pisaca Muhameda Abdagića i Murata Baltića, koji je i danas aktivan i uspješan pisac.
Dino smatra da, kao i u svakom poslu pa tako i u književnosti, nijedan izazov nije barijera koja se ne može prevazići. Kada je u pitanju motivacija za pisanjem, kaže da uticaja imaju mnoge stvari, a često je i sam život inspiracija i sve ono što se u njemu događa.
“Napisao sam priče koje su tematski vezane za rat, neke od njih su vezane za ljude koje sam poznavao ili sam čuo za njih, a životne priče su im bile interesantne pa su tako našle put do nekog od tekstova. Pisci uvijek napišu nešto, a na čitaocima je da prepoznaju ono što su pisci htjeli da kažu”, kaže Dino.
To da li će se baviti pisanjem i istraživanjem bošnjačke književnosti, on nikada nije dovodio u pitanje, ali smatra da je kultura generalno u nepovoljnom položaju kako u regionu, tako i u Sjenici, pa se konkretno od pisanja danas teško može živjeti, iako postoje nadareni autori.
“Danas knjiženost nekome može da bude ljubav ili hobi, može da piše zato što to voli, jer, pored svega, i samo objavljivanje knjiga predstavlja poteškoću, sa jedne strane iz finansijkih razloga, a sa druge zbog nezainteresovanosti institucija koje bi morale da se bave time”, objašnjava on.
Ističe da u dosadašnjem radu nije toliko “jurio” za brojnim priznanjima, ali se uvijek vodio time da radi ono što voli u određenom trenutku. Ipak, posebno mu je drago priznanje ostvareno na festivalu “Moja prva knjiga”, gdje je u Tuzli dobio drugu nagradu za istraživački rad o djelima Muhameda Abdagića.
U implementaciji nastave na bosankom jeziku radio je dugi niz godina kao autor udžbenika za nastavu na bosanskom jeziku.
Dino zaključuje da Bošnjaci, ukoliko žele da opstanu i sačuvaju nešto svoje, kao i svi dugi narodi prevashodno moraju čuvati jezik, razvijati i čuvati kulturu i tradiciju, što je nemoguće bez književnosti.
U tom procesu, izričit je profesor Dino, važni su i pojedinci i institucije, koji moraju uložiti maksimalni trud u afirmaciji mladih ljudi, podsticati ih na pisanje i objavljivati njihova djela.
Projekat “Mladi čuvari kulture i tradicije“ realizuje Udruženje građana Free Media. Ovaj projekat je sufinansiran iz Budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
Izvor A1
(VIDEO) Mladi čuvari kulture i tradicije – Sjeničak Dino Lotinac
