Zašto je Dejan Dragojević primio Islam? “Ne finansira me Arabija! Nisam postao musliman za novac!” |

Nekada bi vijest o pravoslavcu koji prelazi na islam bila senzacija. Danas, u Beogradu, takve priče postaju dio svakodnevice, jer ovaj grad ne postavlja granice vjeri niti identitetu. Među onima koji su donijeli ovakvu životnu odluku jeste i Dejan Dragojević, poznato lice domaće javnosti, koji je prije nekoliko godina prihvatio islam.

Na izlasku iz džamije, po dogovoru, u autu ga čeka kolega s kojim dijeli radni prostor i svakodnevicu. Prilikom razgovora, Dragojević ističe da je do ove odluke došao nakon dugog promišljanja i istraživanja.

• “Nisam postao musliman za novac”

Jedan od prvih mitova koji je želio razbiti jeste onaj o financijskoj motivaciji.

• — Često ljudi govore: “Finansira te Arabija, plaćen si da pređeš na islam!” To nema veze sa stvarnošću. Da mi je iko ponudio novac za vjeru, ne bih to nikada uradio. Ovo je bila odluka mog srca i uma – ističe Dragojević.

Njegov put ka islamu započeo je znatiželjom i preispitivanjem životnih vrijednosti.

• — Počeo sam da slušam islamske predavače, najprije Huseina Čajlakovića, jer mi je njegov način govora bio blizak. Kasnije sam gledao Seada Islamovića, Đevata Golušu, a na kraju sam došao do Elvedina Pezića i Safeta Kuduzovića. Sve više sam se interesirao za vjeru, učio o Kur’anu, istraživao značenje života i smrti. Onda sam shvatio – to je to.

Dragojević priznaje da je proces prihvatanja islama bio dug i izazovan, ali da nikada nije požalio zbog svoje odluke.

• — Bila je to borba, ali istovremeno i olakšanje. Počeo sam zapisivati ajete, podvlačiti ih, prevoditi i analizirati. Htio sam sve da razumijem i osjetim vjeru na pravi način.

Dejan Dragojević islam je prihvatio tokom mjeseca ramazana, što smatra simboličnim i duhovno značajnim trenutkom u svom životu.

• — Mnogi misle da je post težak, ali meni je to bio najlakši dio. Od prvog dana sam volio postiti i nikada mi nije bio problem da izdržim bez hrane i vode. Ramazan mi je donio duhovni mir, osjećaj pripadnosti i snagu da idem dalje.

U razgovoru se prisjeća i svog prvog putovanja u Saudijsku Arabiju, posjete Meki i Medini, te nevjerovatnog doživljaja iftara u Poslanikovoj džamiji.

• — To je iskustvo koje se riječima ne može opisati. Atmosfera, ljudi, zajedništvo – sve to nosim u srcu kao nešto najposebnije u svom životu.

Danas, nakon nekoliko godina u islamu, kaže da se osjeća ispunjenim i sretnim.

• — Nikada nisam bio zadovoljniji sobom. Moja odluka nije bila trenutna ni impulsivna, već duboko promišljena. Vjera mi je donijela mir, a Beograd – grad u kojem živim – nikada mi nije postavio prepreke. Naprotiv, ovdje je sve moguće, i to je ljepota ovog grada.

Priča Dejana Dragojevića potvrđuje da vjera nije pitanje geografije, etničke pripadnosti ili novca, već lične potrage za smislom i istinom. Islam je za njega bio put koji je odabrao srcem, a njegova priča pokazuje kako Beograd ostaje grad otvorenih granica, gdje svako može pronaći svoj put ka duhovnosti. Pogledajte video snimak ispod teksta.