Na putu dugom više od 300 kilometara, punom volje, upornosti i emocija, izdvojila se priča šesnaestogodišnjeg Amara Halilovića, učenika Srednje medicinske škole iz Novog Pazara, koji je zajedno sa studentima Državnog univerziteta krenuo pješke ka Novom Sadu – kako bi učestvovao na komemorativnom skupu povodom godišnjice pada nadstrešnice Železničke stanice.

Iako nije student, Amar je odlučio da bude dio medicinskog tima i podrška kolegama na ovom neobičnom putovanju. Nije planirao da šeta sve vrijeme, ali kada je vidio odlučnost svojih starijih prijatelja, pridružio im se i krenuo korak po korak – sve dok mu trećeg dana nije pozlilo.

„Odjednom mi je pozlilo i samo sam se srušio. Odveli su me u hitnu, uradili analize i tada sam saznao da imam dijabetes tip 1. Bio sam u šoku“, kaže Amar.

Roditelji su, kako kaže, vijest o njegovom zdravstvenom stanju saznali putem medija.

„Mnogo su se zabrinuli i htjeli su odmah da me vrate kući, ali ja nisam htio. Prešli smo toliki put – neću odustati ni ako ostanem bez nogu“, poručuje ovaj hrabri srednjoškolac.

Doktori su mu savjetovali da prekine šetnju, ali on je odlučan da nastavi do kraja. Kaže da ima sve što mu je potrebno ukoliko dođe do pogoršanja stanja:

„Puni su mi džepovi svega, ako mi padne šećer. Spreman sam maksimalno.“

Ovaj mladić, koji je do sada učestvovao u čak 14 pješačkih i 22 biciklističke ture, naglašava da nije krenuo nespreman. Iako u početku nije imao podršku, sada mu svi pružaju ruku.

„Mi ne gradimo zidove, mi gradimo mostove. Želimo zajedništvo i međusobno poštovanje. Svi smo mi isto – studenti, srednjoškolci, muslimani, pravoslavci… Svi želimo bolje društvo.“

Amar trenira folklor, a posebno naglašava da u njegovom timu nema podjela.

„Jedemo isti hljeb, pijemo istu vodu. Razlika ne postoji“, kaže on.

Na kraju, ovaj uporni mladić poziva građane da 1. novembra dođu u Novi Sad.

„To će biti miran skup, pun emocija i solidarnosti. Nema nasilja, samo dostojanstvo i sjećanje.“

Share.

Ostavi komentarCancel reply

Exit mobile version