- Muftija Muhamed Hamdi Jusufspahić otvoreno o napadima na muslimane, političkoj instrumentalizaciji vjere i ličnoj borbi njegove porodice – “Bog zna kako smo opstali u Beogradu.”
BEOGRAD – U emotivnoj i potresnoj ispovijesti za emisiju „Neispričano“ na Kurir televiziji, muftija Muhamed Hamdi Jusufspahić, predsjednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije i ambasador Srbije u Saudijskoj Arabiji, otkriva dosad nepoznate detalje o požaru u Bajrakli džamiji, političkim pritiscima, ličnim iskušenjima i vjerskim podjelama među muslimanima Srbije.
Od detinjstva provedenog kraj Bajrakli džamije, do pokušaja osnivanja beogradske medrese i neravnopravnog položaja muslimana u glavnom gradu – njegova priča svjedoči o višedecenijskoj borbi za očuvanje identiteta i vjere.
-
Noć kad je gorjela Bajrakli džamija
Govoreći o nasilju nad muslimanskom zajednicom, Spahić otkriva ko je, prema njegovim riječima, bio stvarni vođa napada:
- “Kristijan Golubović je zapalio Bajrakli džamiju. Na snimcima policije se vidi kako nosi megafon, izdaje naređenja. Megafon je stigao s protesta ispred Vlade Srbije pravo do naše svetinje.”
Dok je vođa navijača Miloš Radisavljević Kimi oslobođen sumnje, Spahić tvrdi da su pravi počinioci dugo ostajali zaštićeni. Potresan video pogledajte ispod teksta.
- “Nisam želio da optužujem bilo koju naciju. Komšije Miško i Stevan pomagali su mi da gasimo vatru. Ipak, znao sam ko je zapalio. Ali nepravda je ostala.”
Spahić evocira dolazak svojih roditelja iz Sarajeva u Beograd 1967. godine – njegov otac Hamdija kao imam i budući muftija, majka Nabila kao visokoobrazovana žena. Međutim, umjesto dobrodošlice, suočili su se s hladnoćom i predrasudama.
- “Majka je govorila da su joj bolovi koje je doživjela tada bili put ka spoznaji. Bajrakli džamija je bila zatvorena. Džuma nije postojala. Sve smo gradili iz temelja.”
U razgovoru se dotakao i političkih lidera tadašnje Jugoslavije. Prisjetio se kako je njegov otac odbio čašicu pića iz ruke Tita i upozorio Miloševića još na Gazimestanu 1989. godine:
- “Milošević mu je tek kasnije priznao: ‘Bili ste u pravu. Ja vam se izvinjavam.’ Ali to izvinjenje nije izbrisalo zlo koje je uslijedilo.”
Spahić tvrdi da Islamska zajednica Srbije i dalje funkcioniše pod finansijskom i institucionalnom blokadom:
- “Zabranjeno nam je da otvorimo račun u banci. Nismo mogli osnovati ni medresu. Tek kad je zgrada izgorela, dobili smo sredstva – kada više nije bilo ni učenika.”
“Nema nas u nomenklaturi”
U najemotivnijem dijelu emisije govori o tome kako su muslimani gotovo izbrisani iz javnog života Beograda:
- “Pre neki dan su nam polomili nišane na Lešću. Brat iz Sjenice me pita: ‘Zar imamo muslimansko groblje u Beogradu?’ Imamo – ali ga nema na papiru. Kao da planiraju da nas nema. A ima nas. I Bog zna kako.”
Na kraju, muftija Jusufspahić šalje univerzalnu poruku:
- “Pred Boga dolazimo sami, ne kao grupe. Vjera je poklon Bogu i dobrota prema svakome. Bliskost ne dolazi iz krvi, već iz zajedničke ljudskosti.”
IYvor Kurir
