Simbol Sjenice i duhovni orijentir cijelog kraja, džamija Sultan Valide, jedina carska džamija u Sandžaku, krije u svojoj istoriji fascinantnu priču o ženi izuzetne snage, mudrosti i uticaja – sultaniji Pertevnijal. Iako svi znaju da je njen vakif bila sultanova majka, malo ko zna da je riječ o ženi koja je imala presudan uticaj na tri osmanska vladara, među njima i legendarnog Abdul Hamida II.
Pertevnijal, rođena oko 1812. godine, prema većini izvora bila je čerkeskog porijekla, iz plemena Šepsug s Kavkaza. U haremu je dobila ime koje znači svjetlost sreće. Kao djevojčicu ju je otkupila Esma sultan, sestra sultana Mahmuda II, i poklonila je svome bratu. Njena izuzetna ljepota i elegancija ubrzo su joj otvorile vrata carskog harema.
Kada je 1830. godine rodila sina Abdulaziza, stekla je status sultanove supruge i titulu „Ikindži Ikbal“. Iako je u haremskoj hijerarhiji bila tek peta sultanova supruga, sudbina joj je namijenila mnogo više.
Nakon smrti Mahmuda II, njegov sin Abdulmedžid I preuzeo je prijesto, dok je Pertevnijal sa sinom Abdulazizom živjela povučeno u Bešiktašu. Kada je 1861. godine Abdulaziz postao sultan, njegova majka postala je Sultanija Valide, nosilac zvaničnih titula „Mehd-i Ulyâ-yı Saltanat“ i „İsmetlû Valide Sultan-ı Âlişan Hazretleri“.
Bio je to vrhunac njenog uticaja – period u kojem su se odluke donosile u Dolmabahče saraju, a riječ sultanije Pertevnijal imala gotovo jednaku težinu kao sultanova.
Sultan Abdulaziz, poznat po raskoši i neobičnim navikama, imao je ogromno povjerenje u majku. Ona je upravljala haremom, primala strane izaslanike i uticala na imenovanje najviših državnih dužnosnika. Govorilo se da je „najkraći put do sultanove milosti – preko njegove majke“.
U istoriji Osmanskog carstva, rijetko koja žena je imala toliki politički i društveni uticaj. Njen autoritet bio je toliki da su je savremenici nazivali „majkom naroda“.
Ipak, moć i raskoš nisu donijeli dugotrajnu sreću. Pertevnijal i njen sin trošili su ogromna sredstva na privatne potrebe. Gradili su palate, finansirali slavlja i luksuzne projekte, dok se država sve više zaduživala. Godine 1875. Osmansko carstvo je proglasilo bankrot.
Politička previranja i nezadovoljstvo vojske doveli su do puča 1876. godine. Sultan Abdulaziz je svrgnut, a ubrzo potom i misteriozno preminuo. Zvanična verzija kaže da je izvršio samoubistvo, ali su mnogi vjerovali da je ubijen.
Nakon smrti sina, Pertevnijal je pala u nemilost, ali joj je novi sultan Abdul Hamid II, koji ju je volio kao vlastitu majku, vratio dostojanstvo i smjestio je u dvorac Ortakoj. Ostatak života posvetila je obrazovanju siromašnih djevojčica. Jedna od njih, Müşfika Hanım, kasnije je postala supruga samog Abdul Hamida II.
Sultanija Pertevnijal umrla je 5. februara 1883. godine. Sahranjena je u turbetu uz džamiju Pertevnijal Valide Sultan u istanbulskom kvartu Aksaraj – zadužbini koju je sama izgradila.
Osim džamije, izgradila je i školu, biblioteku, medresu i više česama u Istanbulu, ostavivši za sobom bogat vakufski trag. Njena djela govore o ženi koja je spojila raskoš carskog života s iskrenim djelima dobrote i humanosti.
I upravo ta žena – Pertevnijal Valide Sultan – ostavila je neizbrisiv trag i u Sjenici, podižući jedinu carsku džamiju u Sandžaku. Džamiju koja i danas, stoljeće i po kasnije, svjedoči o vremenu kad su žene iz sjene mogle oblikovati historiju carstava.
Autor: Esad Rahić


