U video obraćanju koje se munjevito proširilo društvenim mrežama, muftija Mevlud Dudić izjavio je da je „teško naći nekog ko valja“ među profesorima i studentima Državnog univerziteta u Novom Pazaru. Ova rečenica, izrečena bez zadrške, izazvala je oštre reakcije javnosti, akademske zajednice i vjernika koji s pravom postavljaju pitanje: da li je muftiji dozvoljeno da s visine ponižava one koji obrazuju buduće generacije?
Kritike su stigle sa svih strana. Profesori su dovedeni u pitanje kao da su brojke, a ne ljudi sa znanjem, iskustvom i doprinosima obrazovnom sistemu Sandžaka. Umesto dijaloga, muftijin ton je bio presudan – s visine, kao sud bez prava na žalbu.
I što je još ozbiljnije – ovakav govor nije samo moralno problematičan, već duboko kontradiktoran islamskom učenju.
Poslanik Muhammed, s.a.v.s., jasno kaže:
„Dovoljno je čovjeku grijeha da prezire svoga brata muslimana.“ (Sahih Muslim)
A muftija je prezreo stotine muslimana — profesora i studenata — u jednoj rečenici.
Još odlučnije zvuče riječi Allahovog Poslanika:
„Ko ne poštuje naše starije, ne bude milostiv prema našima mlađima, i ne priznaje pravo onih koji nose znanje – nije od nas.“ (Ahmed; sahih)
U tom svjetlu, postavlja se pitanje: da li muftijin govor pokazuje poštovanje, milost ili priznanje znanja? Ili je u pitanju opasno narušavanje ugleda koje izaziva podjele, umesto da zacjeljuje društvene rane?
Ponižavanje cijele obrazovne zajednice zarad političkog ili institucionalnog pozicioniranja nije odlika liderstva — to je demonstracija sile nad neistomišljenicima. I, što je najtragičnije, to je čin koji dolazi s minbera.
U vremenu kada je Sandžaku potreban razum, mir i saradnja – izgovorene su riječi koje produbljuju jaz, vrijeđaju znanje i negiraju doprinos onih koji školuju našu djecu.
Ako se ne poštuje znanje, koga ćemo onda poštovati?
